26. 10. 2020.

GRUJICI - S LJUBAVLJU

 

Dragi moj druže Grujice,
IN MEMORIAM


 
Pre nego što Te pozdravim kako dolikuje –
želim još jednom da Ti zahvalim na
NEIZMERNOJ, ZARAZNOJ STRASTI I ZALETU
- sa kojim si osnovao Prvi Omladinski Festival Humora i Karikature
1970 u Domu Omladine Beograda.
Tada si mi u Dansing Sali uručio (donju) odluku Žirija Festivala –
o dodeli PRVE NAGRADE za (donju) karikaturu na tom Festivalu !

Ti si imao 20 godina kao osnivač festivala –
a ja kao pobednik konkursa – 18. godina !!!
Ja sam bio u PETOJ G. – a Ti si već pisao za BORBU –
u kojoj je moj otac proveo 40 godina.
A mi smo se upoznali na toj dodeli Nagrade !
 
Nagrada nije imala novčani deo –
osim VAUČERA sa 15 dnevnim plaćenim letovanjem
na „Zlatnoj obali“ u Rovinju – gde su to leto bile na „gaži“
beogradske SILUETE sa Zoranom Miščevićem
sa kojim smo svi bili u toj Dansing Sali
- bar jednom nedeljno !!!

Posle smo nastavili da se družimo – jer sam ja Draganu JELIĆU – 
redovno dovodio goste u „novorođenče“ STUDIO „B“ – na tavanu BORBE !!!

1984. godine moja žena arhitekta i ja smo radili adaptaciju –
te iste DANSING sale – koju su neki zvali „Romoteka“ !?!
Žena i ja smo već bili „overeni enterijeristi“ sa po 10 godina staža –
ali smo tu adaptaciju uradili sa majstorima na održavanju
Doma i decom (razvodnicima i garderoberkama)
BEZ BUDŽETA (sve kao tehničko održavanje)
jer nas je pozvao naš drug Branko Gligorić –
koji je u trenutku preuzimanja direktorskog mesta Doma Omladine –
nasledio grdne milione duga u kasi – a svima nam je taj Dansing
(uključujući ceo Amsambl Mirine KOSE) bio DRUGA KUČA !
 
Kada smo otvorili salu – na Tvoje novinarsko pitanje –
„Pa da li se bar isplatilo ? (vaša ekipa je ovde noćima spavala)
– da ne „gube vreme“ da idu kući“ !!! Meni je sinuo odgovor –
ja (ili mi arhitekti – ne pamtim više)
NIKADA NE RADIMO TAKO DOBRO –
KAO KAD NAĐEMO LIČNI RAZLOG - DA RADIMO BESPLATNO !!!
To je bilo vreme ENTUZIJAZMA i rada srcem – rukama -
duhom i dušom – onako kao za SEBE – „građanerski“ !!!
Ti si od toga napravio sjajnu priču !!!
 
I sad si se „spakovao“ - posle okruglo pola veka (od 1970) –
da se u tačno 70.godini – preseliš u SVETLO (kako kaže Tesla –
„ljudi ne umiru – oni se pretvaraju u Svetlo“)
i jedino što ja mogu da Ti poručim je :
 
VIDIMO SE U BUDUĆNOSTI !!!
vidi blog : PRIZIV SAVESTI 1102 2011





10. 10. 2020.

INSTITUT ZA PRIVREDNI PREPOROD SRBIJE_2002


INSTITUT ZA PRIVREDNI
PREPOROD SRBIJE
– Dr Zorana ĐINĐIĆA

  Prvi put objavljeno 07.11.2017
- blog PRIZIV SAVESTI 1102 2011
autor: Marin St RAJKOVIĆ_arhitekt

Jedan od najznačajnijih PROGRAMA koji Premijer Đinđić NIKADA NIJE sproveo – jer je UKLONJEN - (ako nije bio i jedan od razloga – ZBOG kojih je uklonjen) bila je ideja o INSTITUTU ZA PRIVREDNI PREPOROD SRBIJE – koji je zamišljen, najpre kao multidisciplinarna RETORTA IDEJA, koja će se baviti strateškim pitanjima razvoja Zemlje. Pritom – to bi bio i kadrovski „predprostor“ za prelazak na mesta Ministara i Savetnika u budućoj Vladi „preporoda“ – onih stručnjaka koju su tu došli „kvalifiovani“ od svih najjačih STRUKOVNIH BAZA (Instituta, Zavoda, Fakulteta, Istraživačkih centara i sl.) – a koji bi odatle u Vladu odlazili – već „timski“ uigrani i osposobljeni da na sve izazove reaguju – spregom svojih najboljih ZNANJA i sposobnosti.

             CD prezentaciju Instituta – MSP – konačno je uradila firma „Digital Illusion“ Ante Čurlina, po neposrednom nalogu Z.Đinđića – pa sam tako bio u prilici – da čujem jadnu anegdotu koja govori sve o prirodi ove Premijerove ideje. Pre kodiranja finalne prezentacije – koju vidite dole – jedan od bliskih Đinđićevih saradnika – došao je kod Zorana, sa određenom bojazni. Rekao je : „Vidi Zorane, mi u prezentaciji imamo za svakog čoveka i rubriku o partijskoj pripadnosti. Ali tek smo na kraju uočili – da su, od 144 zaposlena – svi nestranački specijalisti – samo njih četvoro pripadaju upravo Demokratskoj Stranci !“ Zoranov zagonetni pogled je pitao – „u čemu je problem“. Saradnik je rekao : „Pa mislio sam da je to kao „prst u oko“ – samo oni iz DS – neki „zli jezici“ će jedva dočekati – da objasne – kako smo ih tu „stavili“ zato što su naši članovi. Zoran je progovori sasvim polako : „ A jesmo li ? Da li sam nekog od njih, ja pomenuo u bilo kom kontetksu – da li si ih Ti „preporučio“ – ili neko iz našeg G.O.?“

            „Pa znaš vrlo dobro da nismo. Pričali smo o tome više puta. Ti si izričito tražio od svih Ustanova i strukovnih Institucija – da po strogo STRUČNOM kriterijumu – izdvoje i garantuju – za najbolje među sobom. Znaš da smo pričali, kako su to ljudi koji su svojoj struci žrtvovali čitave živote, a nikada nisu bili odgovarajuće plaćeni. Ima tu mnogo ljudi sa po više projekata i patenata, brojnim međunarodnim Simpozijumima i desetinama recenziranih članaka u strušnoj literaturi celog sveta. U svakom Zavodu imaš po više (da kažemo) ljudi „istog kvaliteta“ i njihovi sastanci su trajali danonoćno – da bi suzbili svoje sujete – i ponudili Tvojoj Vladi – najbolje među sobom. Tako i ovo četvoro – oni su „izabrani“ od svojih kolega koji su ih poslali kao najbolje – što je jedina prava preporuka“. Zoran je još jednom upitao : „ Još ne vidim problem – dobili smo najbolje ljude u Srbiji u svakoj disciplini – da ne kažem Resoru !“ „Pa jesmo – ali je jako upadljivo da su samo njih 4 iz DS ! Hoćeš li da izbacimo rubriku o „partijskoj pripadnosti ?“

            Zoran odgovori – već po malo uzrujano : „Šta hoćeš da kažeš – da ako im DS nije bio „kvalifikacija“ za ulazak u Vladu – sada zbog pretpostavljenog straha „od zlih jezika“ – to što su naši, treba da im bude „diskvalifikacija“ !?! E, pa to neće moći ! Ostavite rubriku u kojoj se vidi da ih je 140 „nestranačkih“ – a da su ovi naši. Videćemo za godinu dana, da li će naši (baš zato) više da „grabe posao“ – ili ne !?!“

            To je bio Zoran Đinđić. To je HTEO Zoran Đinđić. I verovatno su ga zbog takvih sposobnosti državnika i uklonili polupismeni paraziti – koji nisu nameravali DA RADE !!!


Bila je to : „OSVETA LOŠIH ĐAKA !“ – kako lepo reče Akademik Pavle Savić !