DRAGI PRIPADNICI OTPISANE SREDNJE KLASE
Postavljam vam
danas post koji je pre tačno 5 godina
(25.11.2007)
postavljen na portal „A4A“ pod imenom :
„Staro
sajmište nema cenu – ono je dragulj“ ...
Pre kraja 2007
tekst je „in extenso“ (sa ilustracijama)
Preneo Politikin
ZABAVNIK uz redakcijski komentar :
„Hvala Bogu da u
Srbiji još uvek neko ovako misli o S.S.!“
Kako 55 godina
pre njih, nijedna vlast - tako ni poslenjih
5 godina – ova – nije ni korov
počupala na S.Sajmištu !!!
Zato će to biti prvi poligon BUĐENJA SREDNJE KLASE
- kao PIONIRA
TRANZICIJE – koji će Srbiju staviti na noge !
Sledi sociološka
analiza planskog uništenja srednje klase i plan akcije
GRAĐANSKE
INICIJATIVE - jer kako je rečeno u postu
–
„Predizborna
slagalica 2.“ : Ale koje su nam uzele 20 godina :
“...NEĆE STATI DOK IM NE POKAŽEMO DA SU DOŠLI DO DNA
KAZANA“
(ispod Vavilonske
kule – 26.04.2012)
Staro
sajmište nema cenu – ono je dragulj
|
Suočeni sa kampanjom da se jedino
S.Sajmište
proglasi za LOGORSKI MEMORIJAL
|
|
Kada sam 01.juna 2007 godine u
Privrednoj komori Srbije (kao moderator) u organizaciji Sektora za kulturu
Opštine Savski venac vodio vrlo posećenu tribinu SILAZAK BEOGRADA NA REKE,
okosnica je bio diplomski rad arhitekte Dragoslava - Dika MANOJLOVIĆA. U
spontanoj debati posle predstavljanja rada obimnom dokumentacijom - veći
broj stručnjaka medju prisutnim planerima, urbanistima, arhitektima,
umetnicima i novinarima – saglasio se da je prema trendovima cena na
današnjem tržištu nekretnina u Beogradu, takozvani Savski amfiteatar (sve
od Gazele do Brankovog mosta) u kategoriji oko 10.000 EVR./m2 !!! Iznad
svih kategorija u gradu !!! Ovaj rad je starijeg datuma – ali je jedan od
najobimnijih (istoriografski) i najinspirativnijh u planerskom smislu – pa
je kao takav bio predstavljen i na Venecijanskom bijenalu – iako osim ovog
rada u Beogradskim arhivama postoji nekoliko desetina predloga o «silasku
Beograda na reke». Na toj tribini medjutim - niko od učesnika nije tražio
da se o bilo čemu opredeljuju - aplauzi i divljenje jednom temeljnom radu
bili su nepodeljeni. Staro Sajmište je samo uzgred pomenuto !
|
|
Danas medjutim, kada smo suočeni sa
bezobzirnom kampanjom da Staro Sajmište postane «atrofirano srce Beograda»
time što će jedino ono biti proglašeno za LOGORSKI MEMORIJAL, postavlja se
pitanje ko je «pogrešno razumeo» gore navedeni podatak o 10.000 EVR.-/ m2
??? Staro Sajmište je 1987 godine proglašeno samo : KULTURNIM DOBROM – nema
«fašizma» ! Kako je čak 27 novina pisalo o pomenutoj Trbibini. - u prilogu
vam šaljem aviofotografiju Starog Sajmišta iz 1938 godine kao dokaz o tezi
iz naslova da je ovaj fragment Savskog amfiteatra bio NAJLEPSI DRAGULJ
evropskog urbanizma i u tom smislu ponos Beograda između dva rata.
|
|
Zašto je nastalo S.Sajmište, osim što
je upravo zbog svoje uredjenosti 3 godine bilo nacistički logor? Trgovačka,
Industrijska i Zanatska komora, Savez zem.zadruga i Srpsko
poljoprivr.društvo su u periodu od 1923 - 1933 uz Beogradsku trgovačku
omladinu kao članovi Društva za zemaljske izložbe uspeli da se izbore za
ideju Međunarodnog sajma i da sakupe osnovni kapital - na osnovu koga su
10.09.1933 usvojena nova Pravila Društva – po kojima je svaki kolektivni
član akcionar po funkciji. Početni kapital je iznosio 1.222.000, Zadužbina
Nikole Spasića je dodala 500.000.- i Narodna banka još 300.000. – kada se
pod novom Upravom, od 01.04.1937 pridružilo 13 udruženja trgovaca, 6 udruženja
zanatlija, 5 udruženja industrijalaca i tri Slobodne privredne
organizacije. (Podaci iz porodične arhive jednog od tri projektanta S.S: -
arh.Rajka Tatića - Izgradnja 3/2003) Zašto insistiram na ovih 33 UDRUŽENJA
? Zato što ova nesrećna zemlja nikako da nauči koliko je koštao monopol
familije KARIĆ kada je kao najjača bila «jedini buldožder» RAZVOJA ! Zatim
je 18.12.1935.Veće Beogradske opštine ustupilo na uživanje Sajmištu 36,33
ha na 50 godina. Narodna banka je 08.05.1936. na postojeći ulog oko 2.000.000
zajedno sa Založbenim zavodom koji je stavio hipoteke na buduće
(nepostojeće) paviljone – odobrila trostruki iznos kredita od 6.000.000
dinara sa kamatom od 7% i počekom od 5 godina. Zašto je ovo bitno ? Zato
što se sve desilo za 16 meseci - kada je Država htela da stimuliše svoju
PROIZVODNJU. Staro Sajmište je 1944 godine sravnilo sa zemljom savezničko
bombardovanje. Da se «zatre klica» naci – stratišta !
|
Ponovo da podsetimo : JUDENLAGER ZEMLIN
1941 je 28.10.1941 otvorila DRUGA Zemlja – Nemački Rajh – na teritoriji
TREĆE zemlje – NDH koja je svoju jurisdikciju nad Zemunom proglasila
10.10.1941 godine. Logorska «epizoda» Starog Sajmišta je trajala nepune tri
godine i Srbiji ostavila samo 48.000 ljudskih žrtava i savezničkim bombama
«preoran» najlepši BELI CVET evropskog urbanizma – mali PLANSKI izgrađen
grad za samo godinu dana - 14 ha. Od 1944 ni jedna vlast na ovoj teritoriji
– nije «ni korov počupala». Kome je tada bilo važno koliko je bilo žrtava
koje nacionalnosti - osim Nacistima. Svaki ljudski život je jednako vredan
i nijedan nema cenu, osim u dnevnopolitičke svrhe. Taj ljudski život je
jednako vredeo i u Starom Sajmištu, i u današnjem Rudarskom fakultetu
(sedištu Gestapoa) i u današnjem Zavodu za patente koji je bio jedan od
najstrašnijih gradskih zatvora - logora pod Okupacijom. U ovoj zgradi
postoji (danas kancelarija) na III. spratu iz koje se zatvorenik BACIO KROZ
PROZOR tokom saslušanja od strane oficira Gestapoa. Tu sada radi jedan
evropski funkcioner za patentna prava.
|
|
Pa zašto onda samo Staro Sajmište mora
OSTATI LOGOR za sva vremena ? Da li zato što je bio ogledni poligon
najnovijih TEHNIČKIH DOSTIGNUĆA svoga vremena - pa bi današnju Državu kada
bi ponovo (rekonsrtruisan) postao evropska RETORTA IDEJA - opominjao da
pokrene neku PROIZVODNJU ? Da li zbog toga što sadašnju vlast podseća da je
obećala denacionalizaciju još 2000. godine, ili zato što joj i sad 115
umetnika,među kojima ima svetski priznatih,žive i stvaraju u jednoj od poslednjih
«favela» u Evropi. U autentičnoj scenografiji a la Kusturica. Da li brojni
UMETNICI u ovoj Zemlji mogu da zadrže NA KORIŠĆENJE ono što im je
namenjeno, i ono što su koristili u kontinuitetu 70 godina - pa zato ima
«genius loci» (magiju mesta). Ja vam garantujem da ako UMETNICIMA damo «na
staranje» Staro Sajmište – oni ga neće prodati nekoj drugoj firmi POSEYDON
– kao što je tuđe vlasništvo prodala za keš - Direkcija za izgradnju
|
I konačno nekoliko reči o razumevanju
pojma PIJETETA prema ŽRTVAMA. Ako neko razume ovaj pojam on ga nosi u srcu
– NEPREKIDNO. Dovoljno je da jednom pročita «Kako upokojiti vampira» -
Borislava PEKIĆA pa da za sva vremena razume monstruoznu dubinu psihološke
torture koju je primenjivao Gestapo pri saslušanjima. To za one kojima je
iskreni pijetet na srcu. I za one kojima svaki ljudski život podjednako
vredi. Za one druge, koje na to treba podsećati jednom godišnje, jednom
mesečno, jednom nedeljno : koliko se ja razumem u savremenu tehnologiju
dovoljan je jedan BIM projektor, vrhunska dokumentarna produkcija Verana
MATIĆA na jednom CD – u i jedan beli zid – koji može biti u POSEYDONU gde
je sedište Društva «Memorijal S.S», ali i na Rudarskom fakultetu i u
današnjem Zavodu za intelektualnu svojinu.
|
Što se umetnika tiče nikakve BUKAGIJE
na Starom Sajmištu još 60 godina ne dolaze u obzir ! Umetnici očekuju da
Država Staro Sajmište rekonstruiše u celosti prema njegovoj prvobitnoj
nameni da bude kulturno žarište PRIMENJENE UMETNOSTI umetnika svih
evropskih zemalja. A reći ću vam i zašto ? Postoji naime jedna potresna
istorijska beleška iz 2002 godine : Izvesni Nemac (zvaćemo ga) Fric, je
1941 godine regrutovan kao klinac (18) i kao redov Wermarhta poslat za
logorskog čuvara u Zemun. Najpre se sažalio na troje (napuštene) dece koja
su plakala na betonu u ćošku - pa ih je poslao u BOLNICU. Zatim se sažalio
na troje iznemoglih staraca - koje je "zdrave" sklonio u logorsku
BOLNICU ...Na kraju se sažalio na dojilju koja na splačinama nije imala
mleka - pa je sklonio u SPASIĆEV PAVILJON koji je bio logorska bolnica.
Konačno je vojničku (stražarsku) uniformu zamenio LOGORSKOM UNIFORMOM - kao
izdajnik ... Jedan je od retkih koji je pobegao u pometnji za vreme
savezničkog bombardovanja ... Kada je naivno poverovao da je u Srbiji pobedila
DRUGAČIJA vlast – došao je sa zebnjom 2002 godine da poseti mesto svoga
stradanja, jer su sa njim kao izdajnikom postupali još gore, ako je to
uopšte moguće gradirati. Tom prilikom je bio PORAŽEN i izjavio je od
prilike sledeće : " Pa kakav ste vi to narod - kad ja svako veče pre
spavanja moram u hotelu da odplačem pola sata - ne zbog ljudi kojih se
prisećam – sa kojima sam delio poslednji gutljaj cigure - nego zbog UŽASNE
ISTINE da je Staro Sajmište - LEPŠE IZGLEDALO kao logor – nego sada
..."
|
Zato pozivamo svakog beograđanina, kada
se nadje u Centru i ima pola sata slobodnog vremena, da pređe Brankov most
i izčupa samo jedan struk korova i baci ga u kontejner. Struk po struk ...
Da pomognemo komunalcima koji imaju problema u organizaciji pošto za 5 godina
po treći put asfaltiraju sve četiri trake Avalskog puta od Autokomande do
Trošarine !!! Ako Staro Sajmište već ne moše da IZGLEDA bar «kao kad je
bilo logor» – ne mora već 60 godina da izgleda ni kao finalna scena filma
«Ko to tamo peva ? » Osim ako neko nekom nešto nije OBEĆAO u poznatom
«srpskom new deal» maniru : « ja tebi – ti meni « .....
|
Marin RAJKOVIĆ – arhitekt
|
|
|
|
|
|
|
Нема коментара:
Постави коментар