14. 9. 2016.

PRAPOČECI POSTMODERNE ARHITEKTURE

PRVA  POJAVA YU POSMODERNISTA
– NA EVROPSKOJ SCENI

            Opšte je poznata antologijska fotografija iz ateljea Olje Ivanjicki – na kojoj Dragoš Kalajić stoji sa prstom visoko uprtim u vis – u duhu izložbe VERTIKALNE UMETNOSTI - koju smo pripremali u Kulturnom Centru Beograda. Ovu kultnu fotografiju, (koju ćemo takođe priložiti na kraju ovog posta) je od zaborava spasio naš istaknuti istoriograf, leksikograf, encikopedista i hroničar domaće i svetske arhitekture i primenjene umetnosti – arhitekt Slobodan MALDINI. Ona se smatra i danas prvim tragom početaka POSTMODERNE ARHITEKTURE u Beogradu – dakle i Yugoslaviji.

            Često sam gledao ovu fotografiju i nešto mi nikako nije dalo mira – imao sam osećaj da imamo i neki „stariji trag“ sa nekima od poznatih aktera. Tek nedavno, kako to obično biva (kad tražite nešto sasvim drugo) – naleteo sam na celu sveščicu dokumenata iz 1979. godine – one jeseni pošto sam na Vidovdan postao Arhitekt !
Radi se o (kako ćete videti iz mog novinskog izveštaja) prvoj kompletnoj internacionalnoj izložbi (tada sam pisao tzv. „postmoderne umetnosti“ – koju je u velikoj sportskoj dvorani u Slovenj Gradecu, pod pokroviteljstvom Skupštine SR Slovenije – otvorio Dr.Anton Vratuša – 23.10.1979 – pod nazivom : „ ZA BOLJI SVET „

            Beogradsku ekipu na ovoj izložbi predstavljali smo : Dragoš Kalajić sa autorskim konceptom izložbe „Aspekti psihooblikovanja“ i arhitekt Vesna VUJICA – sa jednim svojim projektom. Olja Ivanjicki sa ciklusom „Kontaktori“ ! Svi izlagači su bili pozvani od selektora Izložbe, uključujući i  arhitektu Predraga (Peđa – Isus) RISTIĆA, kome sam ja radio maketu –konceptualnog rešenja : „SOKRATOVA SUNČANA SAUNA“. Tada je Peđa bio u svojoj poznatoj „Tafepolis“ fazi – u otvorenom „ratu“ sa službenom arheologijom i jednim njenim istaknutim predstavnikom, Dr arhieologije, Akademikom – čije ime nećemo pominjati, jer u ovoj priči nema mesta, a koji je (kao i pomenuta polemika) našoj istoriografiji dobro poznato. Dakle spor je nastao, oko interpretacije kulturnih obrazaca jedne davno nestale civilizacije – čiji su brojni tragovi - nađeni na arheološkom lokalitetu LEPENSKI VIR. Peđa je naime izneo teoriju, da je ključni simbol te civilizacije bio TROUGAO – pa iz toga izveo (kako to samo takav „spekulativac“ kakav je Peđa ume) nebrojene „trijangulature“ – počevši od toga : da su se kretali u „trokoraku“ – opštili u trijalnim fonetskim frazama – preko toga da su uvek sedeli u trouglu – organizovali prostorije u trouglu... 



            Ovo je Peđina rekonstrukcija kulture Lepenskog Vira – studija od 138 strana, koja je zasenila mnoge profesionalne konzervatore. Objavio je SKC u Beogradu - sa cenom 20.- din !!! Obratite pažnju na terenski snimak nađenih posmrtnih ostataka Vinčanaca – čiji pološaj, može sasvim  podržati Peđinu teoriju. Obratite takođe pažnju na mojih prvih 10 sefirota – koje sam nacrtao u životu (u desnoj margini) – tokom prve Peđine prezentacije ove teorije u Studentskom Kulturnom Centru.

            U svakom slučaju TROJSTVO im je bilo i kult i talisman, ideogram i posuda – do toga da su svoje umrle (nemam ni sad bolji izraz nego) „pakovali u formi piramide“ – najsličnije JOGA položaju Lotosa – sa laktovima naslonjenim na kolena i sklopljenim šakama ispod brade – tako da telo pokojnika (koje se ukoči) „zaklapa“ idealnu Piramidu. Ovo je beogradska stručna (iako deklarativno ateistička) javnost – primila sa velikom dozom rezignacije – tako da je Peđa – koji je u javnim nastupima (predavanjima) uživao da svoje koncepte dovede do apsudra – prilikom jedne prezentacije izjavio – da su ovo radili iz pragmatićnih razloga – da bi svoje mrtve mogli da sahranjuju – onako kako mi danas pakujemo tetrapak !!! Ovako kratku (po sećanju) rekapitulaciju ovog Peđinog diskursa u to vreme – izneo sam samo da biste razumeli da je on – a i maketar – bio opsednut egipatskom tradicijom i sakralnim kultom Piramida – šta god da smo mi tada znali o tome.

            Tako je Peđa Ristić, kada su ga pozvali da izlaže u Slovenj Gradecu – odmah imao rešenje SOKRATOVE SUNČANE SAUNE  - (treba li reći) u formi trostrane Piramide !
Naravno veliki broj stvari na toj izložbi bio je na nivou Koncepta – koji je tada bio osnovna forma umetničkog izraza – ali i komunikacije – na ovakvim Izložbama. Peđa je dakle odmah Organizatoru prijavio i svog maketara – jer ova priča bez makete – ne bi prošla. Još samo nekoliko napomena oko samog rešenja. Osnovna inspiracija nam je naravno bila Faraonska Grobnica – Piramida, nužno smo se „kretali“ u trouglovima, pa je tako i Sauna bila u formi trostrane piramide – sa jednom stranom celom u staklu zbog efekta „staklene bašte“ – a naravno u funkciji SAUNE. U poslednjem trenutku smo saznali da će većina izlagača biti iz Evrope (sada vam već „čitam“ svoje rukopisne beleške iz sveščice koju sam otkrio) – pa je Peđa na kraju rekao – mi ćemo njima „podmetnuti“ Faraona (iz našeg jedinstvenog mediteranskog bazena) korena evropske kulture – ali ćemo projekat nazvati SOKRATOVA SAUNA ! Sokrat je naime izmislio „deimoniona“ – što smo mi tada čuli od Ljube Tadića – u postavci Mucija Draškića u „Teatru B.Stupica“ monodrame „Odbrana Sokratova i smrt“. Uostalom, rekao je Peđa – Sokrat je kao legalista popio kukutu – a nije morao – jer mu je već bilo organizovano bekstvo – pošto ga je Atinski Senat osudio na smrt – zbog „kvarenja omladine“ – koju je poučavao da postoji jedan Bog – nasuprot poznatom grčkom Olimpu – sa preko 70 Bogova !!!


            Ako je dakle „daimonion“ – jedinstveni stvaralački princip o kome je govorio Sokrat – SAUNA će biti njegova. Ako hoćemo da bude sunčana – nezaobilazan je Faraon kao takav – kao sin Boga Sunca - RA. Ako je egipatska kultna figura bio trougao – a kultna forma Piramida – ta će sauna biti trougaona Piramida, sa jednom ustakljenom stranicom – radi efekta „staklene bašte“ – dakle saune !!! Sve je znači bilo rešeno – iako se u Sokratovoj Sauni (na maketi) „sunča“ nedvosmisleni lik Faraona.

Tako smo eto – konceptualno - razmišljali mi Projektanti
– dok nismo imali Internet – sa mnogo proučenih knjiga i sa modelima
koje smo „Za bolji svet“ radili od nove mase na tržištu – glinamola !

Model koji vidite gore – je jedina sačuvana fotka (pozitiv slajd) te makete i ovde je očito u fazi dok je majstori postavljaju na postolje pored 3 m širokog prolaza – kroz sredinu sportske dvorane – jer je „poklopac saune“ sa staklom skinut – dok se postolje postavlja – da bi kasnije bio tačno postavljen preko Fraona koji se sunča. U pozadini se čak vidi i mali model ove konstrukcije – koji je bio prazan i iscrtan svim mogućim konstrukcionim parametrima, zlatnikm presekom, dijametrima, numeričkim atribucijama i ostalim – na osnovu kojih je nastala takva konstrukcija. Figura Faraona je naravno bila 9 puta povećana – jer je sauna inače „projektovana“ za grupna opuštanja i meditacije !!! Nemojte sumnjati da sam ja tamo ispucao ceo jedan crno – beli celuloidni film i to 6/6, ali ovaj slajd je jedino što je bilo u sveščici – što ne znači da Marfi neće „doneti“ i ostatak filma – kad mu se budemo najmanje nadali – i tražili nešto drugo !!!
           
            Još jednom sitnicom moram da se pohvalim – to je prosto jače od mene – nasuprot ove ovakve makete – sa druge strane centralnog prolaza bio je izložen čuveni stilizovani bik Henrija MURA (bronzani odlivak oko 20 cm dužine) – tek da se zna. Ono što takođe treba znati – Beograd i sve njegove kulturne Ustanove – ni tada nisu svoje umetnike „slali“ da izlažu (da im plate troškove) – čak ni u svojoj zemlji u Sloveniji – a to da su izlagače (na međunarodnoj izložbi) mogli da prate (recimo) neki novinar i foto reporeter - da ni ne pominjemo. Zato ću ja u interesu autentićnosti ovde priložiti MOJ novinski izveštaj sa Izložbe – objavljen u „Ekspres Politici“ – 12.11.1979. godine.


I na kraju – jedna od novijih fotografija moga dragog prijatelja i učitelja Peđe (Isusa) RISTIĆA – sa izložbe PORTRETI ARHITEKATA 2010 – u „NAMI“ na Trgu Republike
u Beogradu gde je izlagalo 134 arhitekte, i gde je za mesec dana prošlo 20.000 ljudi !
Ovde na fotki Peđa i ja držimo pano na kome su predstavljeni projekti
– koje je on radio sa svojim sinom – naslednikom Zanata.

              

OSNIVAČI  POSTMODERNE ARHITEKTURE  U  SRBIJI

Tokom perioda 80-tih, srpska arhitektonska scena je izuzetno živa. Mlade generacije arhitekata izlažu svoje projekte, a vodeću ulogu u izlagačkoj aktivnosti ima Galerija Studentskog kulturnog centra, koju vodi Biljana Tomić. Kroz ovu galeriju prošli su gotovo svi značajniji mladi arhitekti koji su se istakli u periodu 80-tih. Ova galerija nije bila samo izložbeni prostor; u njoj su održavana predavanja, radionice, performansi, a značajna je bila i izdavačka aktivnost. Zahvaljujući Biljani Tomić, galerija je predstavljala svojevrsna vrata sa pogledom iz Beograda u svet i istovremeno sa pogledom iz sveta ka Beogradu, koja su uvek i svima bila širom  otvorena.

1980. godine slikar, kritičar i teoretičar umetnosti Dragoš Kalajić (1943-2005) okuplja arhitekte i slikare na izložbi »Vertikalna umetnost« i osniva grupu »Beogradska Vertikala« čiji su članovi bili, pored Kalajića: Olja Ivanjicki, Aleksandar Cvetković, Božidar Damjanovski, Dragan Mileusnić, Kosta Bunuševac, Dejan Ećimović, Vesna Vujica, Slobodan Maldini, Marin Rajković, Mustafa Musić, Ognjen Babić. Posthumno je u grupu uključena Milena Pavlović-Barili. Manifest Vertikale predstavio je Kalajić: »vertikalni umetnici modernu umetnost smatraju zastarelom i prevazidjenom, umetnost koja je stvarana radi umetnosti, igre, optičkih atrakcija, skandala... Vertikalni umetnici hoće da umetnosti vrate njenu suštinsku funkciju: ona treba da bude sredstvo budjenja, razvijanja i usmeravanja suštinskih sadržaja čoveka ka ciljevima koji se zovu Apsolut, odnosno Lepota, Dobrota, Istina«. 

Нема коментара:

Постави коментар