26. 3. 2021.

IN MEMORIAM Stiv RAJKOVIĆ

(26.03.2021) - Dragi moj Stive , 

Evo danas tačno 10 godina – da nisam imao (fizičkog) sagovornika – da se ljudski „dovatimo“ – kao ono kad ja dođem kod vas na ručak – pošto sam već osnovao svoju porodicu – pa sam posećivao Tebe i Majka Milku. Majka je već zaboravila, kako je izgledala metodologija dolaska do istine Rajkovića. Svako (majka,sestra,Ti i ja) je mogao da kaže AMA BAŠ SVE ŠTO MISLI i grubo, i psovku pa i nešto uvredljvo – da se „ispravni“. Ti si nas učio da AFEKT kod svakog čoveka traje maximalno 15 minuta – iza toga bi sedali svi za isti sto – pa iz početka. Šta je bio SPOR – šta je ko zastupao – i gde je sredina – „istina“ !!! 

Kad sam dolazio u posetu – pa Ti i ja krenemo polemiku – Majka je protestvovala – „Zar vi kao otac i sin – nemate drugu temu od politike ?“ Uvek sam joj odgovarao isto – kako je Robespjer rekao : „Kad na bilo koji razgovor – dođu dva istomišljenika – jedan je suvišan !“– zaboravila si šta ste nas učili ...

A naše pozicije su počele kao rovovske – Ti si bio – moj „najmiliji Skojevac“ – dakle na strani Slobe – koji je „junačina“ – prkosi celom svetu – a ja sam od gimnazije čitao Mićunove eseje o Demokratiji. Ti si u beogradskoj BORBI ostavio 40 godina staža – i tamo Vuku ustupio mesto Šefa kabineta tvoga druga iz partizana saveznog Premijera – ali ja se nikada nisam primio na SPO – u kome sam imao drugara iz detinjstva – pa kad su pobedili na Paliluli – nađemo se mi da proslavimo i pitamo ga – „I ajde sad Brate Srbine – čekali smo decenijama višepartijske izbore – pobedili ste – šta ćete da menjate na Paliluli“ ? On je odgovorio sa osmehom: „A što da menjamo bilo šta – kad nam je Sloba ostavio „kadrovsku infrastruukturu“ od Terazija – do Prokletija“ !!! Ti si rekao: „Jesam li Ti rekao ?“ – a ja sam Ti onda za 70 – ti rođendan poklonio usnu harmoniku – kakvu si uvek želeo sa posvetom :

„Mom nepopravljivom Skojevcu – njegov sin Mika!“ 1993 !!!

Prvi koji nam je obojici „legao“ trenutno – bio je Zoran (moj ispisnik) – naše su polemike odmah dobile „konstruktivan ton“ – gde je preterao – koja mu „dosetka“ - najviše mobiliše ? Ti koji si odškolovao desetine novinara (kasnijih Urednika mnogih i pisanih i radio i TV redakcija) naglo si shvatio – šta je Sloba uradio „događanjem naroda“ – i gde mu je mesto – ali Ti si mi kao čovek koji je ceo život posvetio novinarstvu – bio nepogrešivi reper – kako si se „skandalizovao“ bezobzirnošću kampanje protiv Đinđića – stalno mumlajući sebi u bradu : „To nema veze sa novinarstvom !“ Inače nikada neću zaboraviti Tvoju ocenu : „Onaj ko je postao NOVINAR „na papiru“- kad dobije mikrofon i kameru, može da „pojede ceo svet“ !!!

Tako dakle – od osnovne škole – kada si me ubacio kao klinca u „ekspediciju“ borbine zgrade  – da prodajem na Terazijama sva izdanja te kuće (BORBA,NOVOSTI, TV NOVOSTI, EKO.POLITIKA, SPORT) – preko čestih noćnih dežurstava u štampariji – na koja si me vodio – da sečem „šifove“ za prelom novine i zapamtim miris ručne slovoslagačnice – naučio sam (kao „prvi put sa Ocem na noćenje“) – da je Dežurni Urednik – „Bog i Batina“ koji donosi trenutne odluge – kad se desi nešto vanredno – kao požar – poplava – Skopski zemljotres koji nas je zatekao na dežurstvu - kada nema Kolegijuma ni Redakcije
– a vest – mora da ode u svet !

Ostavio si za sobom – osim sestre, sa svojom advokatskom kancelarijom (specijalnost – kriminalistika – učitelj Prof.Ž.Aleksić) i mene – sa Nagradom za životno delo : „za ukupni opus i doprinos razvoju primenjene umetnosti i dizajna“ – ostavio si mi i više artefakata – koje ja nosim na savestišto još nisu publikovani – ali nisam objavio ni svoje 4 knjige – koje ćekaju normalna vremena – ako je za utehu. Evo šta si ostavio : 

1. – 1.700 (kako si Ti žargonski govorio „rubrika“- članaka, tekstova) bez obzira da li su vesti ili eseji – uvek si prebacivao normu – dakle Tvoja „produkcija“ u BORBI – za platu, uredno ukoričena kod knjigovesca u 8 knjiga (petogodišnjaka) u onom velikom „čaršav“ – formatu BORBE. Osim toga – osnovao si i tri „fabrička lista“ (mesečna) NEIMAR – ŽEGRAP i VODOTERMA. Tada sam ja već prelazio iz gimnazije na inženjerske studije – pa si me Ti proglasio svojim „grafičarom“ – dakle radio sam sve potrebne  ilustracije – karikature, rebuse, novogodišnje naslovne i zadnje strane za ove mesečnike – i naravno strip koji smo smislili – sa glavnim junakom „Mija Mistrija“- koji je „bez pardona“ izvrgavao ruglu svaki nestručan, nepromišljen ili grub potez Uprave (mislim da je to bilo u NEIMARU). Takva hrabrost se i danas teško nalazi – ali znam da Ti to gledaš odnekud – šta su nam „nesite ale“ 
– skakavci – uradili od onakve Zemlje ...

2.- Ostavio si preko 700 sjajnih akvarela, crteža u tušu i olovci – od kojih su neki ovde ilustracije – uglavnom formata A3 – pretežno morski motivi – jer si na odmoru imao vremena da slikaš – dok smo se mi brčkali ... Slike su najviše ocenjene – iako nisi imao sreće nikada da upišeš Akademiju ... bio si već na II. godini Prava – kada si konkurisao na Likovnu Akademiju – ali si na dan prijemnog ispita – pao u krevet sa žuticom – od krempita – kojih si se dva dana ranije prejeo – a njima jaja nisu „valjala“ ...

SLATKO – Ti je bilo i ostalo – jedini porok u životu.


3. – Ostavio si tri rukopisa – na tvojoj „Underwood“ pisaćoj mašini u masivnom drvenom koferu – preko koga je mogao auto da pređe. Ti si to zvao knjigama : „Zvuci rodnog kraja“ – „Perom i puškom“ i „Pogled sa kote 85“ – koji si završio na svoj 85 rođendan. Ova svojevrsna autobiografija – govori o mirisima rodnog sela – gde su se stanovnici delili na „zeljare“ (ratare) i „plaftare“ (tkače plahti) – zanatlije. Druga govori o vremenu u šumi – gde nikada nisi ni zadužio pušku – pošto si u partizane došao kao svršeni moler (tačnije soboslikar) iz škole čuvenog mađarskog majstora Šandora – čija je radionica – bila član „Zavoda za umjetnost i obrt“ – ugašenog 1940.godine. U partizanski odred – došao si kod komesara Ive Vejvode – vrsnog predratnog intelektualca – sa kojim si ostao prijatelj za ceo život. On Te je dodelio (kasnije evropskim slikarskim imenima) Zlatku Prici i Edi Murtiću – kojima si kao renesansni „mali od skele“ – pomagao u izradi poznate „partizanske freske“ 3/8 m u Topuskom u Sali za II.zasedanje ZAVNOH. Treća knjiga je Tvoje „svođenje računa“ sa sobom i sa svetom – spontane, refleksne reakcije novinara – na sve dnevno političke – ali i koncepcijske izazove ... Najviše što sam do sada uspeo da uradim sa tim – čitav tekst je digitalizovan (prekucan – originali se čuvaju) – prelomljen u vrlo lepu knjižicu od 300 strana – sa naslovom POGLED SA KOTE 85. Kratke priče i eseji (hronološki iz sva tri rukopisa) – ilustrovani su prvenstveno sa Tvojih neverovatnih 27 crteža (krokija) – urađenih u šumi – perom od grančice i tušem od prekuvane cigure – čije originale je 1973 godine – Muzej revolucije – otkupio „u paketu“ za honorar koji su oni ponudili – koje je i Tebe iznenadio 
– jer Ti je to bio jedan od većih honorara u životu !!!

        

Inače – buduća knjiga ponela je naslov trećeg rukopisa – jer si u njemu opisao i kako si 1946 godine, po partijskom zadatku – poslat u Beograd, sa radnom brigadom od 30 omladinaca, iz „tehnike“ Korpusa (što je bila „agit – prop“ baza) – sa zadatkom da ofarbate čuveni beogradski „železnički most“ – koji je spasao od miniranja – legendarni učitelj iz kraja ... Zatim si se sa deset drugara iz te ekipe – uselio preko skela u nezavšeni stambeni paviljon u Profesorskoj koloniji na Paliluli – zgradi u kojoj sam i ja rođen – gde si sa svojim „udarnicima“ još 9 meseci pomagao građevinarima da kuću završe – i da je vi naravno celu okrečite !!!

      

Kuća je na poslednjem (IV.) spratu imala malu salu (30 m²), učionicu i 8 tipskih soba veličine 2/4 m za po dva cimera – jedino si Ti bio sam u sobi – kao Upravnik Internata SLOVOSLAGAČA koji si osnovao - sa „dualnim obrazovanjem“ pola časovi – pola štamparija – a Ti si dobio posao u „Građevinskom Radniku“ – gde si iz cele Jugoslavije – mogao da kontaktiraš i dovedeš - kao gostujuće predavače : najbolje slovoslagače, ali i lektore, korektore i druge ...

Kada si pozvan da pređeš u BORBU – (posle jednog omladinskog Kongresa – gde si održao „gorljivi govor“ – preskočio si, kao „savezni novinar“ – u višu srednju klasusamo svojim zaslugama. To naravno nije promaklo mojoj najstarijoj tetki (koja je došla sa Sremskog Fronta) – a stanovala je sa dve sestre u dvosobnom stanu na drugom spratu iste kuće, kao ćerke Nikole PUTNIKA, glavnog dispečera Beogradskog Vodovoda, koji je kao mašinski tehničar popisao sve tačke koje su Nemci minirali kod povlačenja – pa je Prleta i Tihog – proveo od jedne do druge (svi ste ga videli u epizodi VODOVOD antologijske serije Žike Mitrovića OTPISANI) – JER JE TAKO SPASIO Vodovod - po povlačenju Nemaca.

   

Dakle moja tetka, Tvoja generacija, svesno i neskriveno Ti je „podvela“ svoju najmlađu sestru – moju buduću majku – šaljući vas svako veče da izlazite i kupujući bioskopske karte – jer si Ti celu platu ostavljao kod poslastičara ... Kad ste se vas dvoje venčali – onda je Kućni savet mladencima dodelio jednu veliku sobu od 20m² na drugomn spratu – dok su u drugoj ostale dve Tvoje svastike. Tetka je – čim je navršila 10 godina staža – dobila stan od Investicione banke – jer ste svi potpisivali radne ugovore – da svakome od 10 godina stambenog doprinosasleduje stan – prema njegovim porodičnim potrebama ... Ja sam tada već bio rođen – a 6 godina mlađa sestra je bila na putu – pa je i to uticalo da tetka dobije svoj stan. Inače u istom stanu – smo nedavno tvojoj udovici – mojoj majci slavili 90 rođendan ! Dakle – ni Ti nisi – (koliko ja pamtim) ništa dobio – što nisi zaradio sa svojih deset prstiju, kada je "čovek bio naše najveće blago" – a Boga mi – NI JA - kasnije !!!

  
     
Ove potpuno privatne detalje o „socijalnoj politici“ SFRJ – naveo sam ovde samo zato što mi je već muka – kada danas pročitam ocenu politikantskih parazita : „Broz je bio crveni komunistički Đavo“ – ali nema potrebe da dalje - zagađujem ovo drago sećanje ! O ostalih (30 godina „privida“ dobrog života) - ću tek pisati ...

I na kraju – da Ti javim – našao sam Ti ono što si tražio celog života – obilazeći knjižare sa majkom – (dok nije bilo Interneta). Negde u leto 2015 – našao sam na netu u *.pdf formatu i skinuo (za Tebe i sebe) sve što je napisao Vaso PELAGIĆ – koji je bio presudni mit – o kome si slušao priče i pročitao par citata – kada si rešio da odeš u šumu ! Arhimandrit Banjalučki, Upravnik Bogoslovije, koga su Turci proterali zbog širenja „velikosrpskih ideja“ u BIH Ustanku 1875 – Austrougarska internirala – i koji je umro 1899 u zatvoru u Požarevcu – gde je dve godine ranije došao - da organizuje prvu proslavu „I. MAJA“ u Srbiji_pa ga danas Wikipedija prevashodno predstavlja kao prvog srpskog „socijalistu – utopistu“ !!! Napisao je (između ostalog) „Odgovor na četiri društvena pitanja“ : Socijalizam i osnovni preporođaj društva – Spas Srbije i Srpstva – Blagodatnik – Nauka i radni narod. Zatim kapitalno delo : STVARNI NARODNI UČITELJ – dok je kako navodi Wikipedija – „antireligiozne teze izložio u delima: „Poslanica Bogu“ – „Koliko nas košta Bog i Gospodar“ i glavni traktat : „Umovanje zdravog razuma“ – koji počinje ovako :

„Zabluda je osnovni uzrok svih zala. Religija je najkrupnija zabluda.
Svetlost nauke i zdravog razuma dužna je da rastera 
kužnu magluštinu svih predrasuda !“
A završava Tvojom omiljenom frazom (još iz detinjstva) :

„Verov'o bi svak u Boga – kad bi moglo bit
Da očita molitvu – pa da bude sit !!!“

Zato će dragi moj Stive – čitavo „Umovanje zdravog razuma“ (16 strana A5) biti poseban prilog na kraju Tvoje autobiografije – iza Tvoje obimne bibliografije radova ...


Jedna lekcija o akvarelu - 2002


RTS 1 - OBJAVA ODLASKA Stiva RAJKOVIĆA








 

Нема коментара:

Постави коментар