13. 8. 2017.

KAKO SE LAKO SKLIZNE U POLITIKU

NEŠTO LIČNO Majstoru Dušku KOVAČEVIĆU
autorski tekst Marina RAJKOVIĆA

          Poštovani Majstore Duško – u koga se „kunem godinama“ – sada kada se spremaš na „povrtlarske delatnosti“ sa đavolom – ispričaću Ti najkraće i u najboljoj nameri (iz prve ruke) - kako je pokojni Ivica STAMBOLIĆ – „navukao“ pokojnog Bogdana BOGDANOVIĆA – da bude Gradonačelnik – pa da ga danas – posle 30 knjiga i 24 memorijalna kompleksa po čitavom Balkanu – novinarske neznalice „žigošu“ JEDINOM NAPOMENOM : „bivši gradonačelnik Beograda“ – jer je Protomajstor (svojevoljno) u jednom trenutku svoje blistave karijere – zagazio u politikantski GLIB – i ostao obeležen za ceo život !!!

Vidi celo lično pismo na blogu : www.marinrajkovic.blogspot.com

          Obavljena su samo dva razgovora. Za prvi je Ivica poslao službena kola da dovezu Bogdana u njegov kabinet (posle kratke najave od 24 sata). Kada je ušao u Kabinet – Bogdan je ugledao veliki orahov sto druga Predsednika – pretrpan SVIM naslovima koje je Bogdan ikad objavio – dakle sve knjige : od „Zaludne Mistrije“ do (tada) „Urbs & Logos“ i gomila novinskih isečaka – sa svim Bogdanovim intervjuima koje je ikada dao. Kako sam ja Bogdanu pravio taj pregled članaka – „drugi o njemu i on o sebi“ – u tom trenutku to je bilo oko 375 (mislim) naslova !!!
Kabinet Predsednika to nije tražio od mene – imao je ...

          Stambolić je postavio Bogdanu samo jedno pitanje : „Znate li Profesore šta ja isključivo radim poslednje 3 nedelje ? Čitam sve što ste Vi ikad napisali ! A pregledao sam i gomile slajdova spomenika !“ „Zašto ste to radili ?“ pitao je Bogdan. „Da bi se uverio da u Jugoslaviji, ne postoji niko ko zna više od Vas o GRADOVIMA !“ Još dve kurtoazne rečenice i najava da će ga Ivica uskoro pozvati – sa određenom molbom – koju nema kome drugom da uputi !!!

          Posle dve nedelje – ponovo su došla kola po Profesora i odvela ga kod Predsednika. Sa vrata Ivica je raširio ruge – srdačno zagrlio Bogdana i rekao : „Znate Profesore, puno smo razmišljali u Gradskom Komitetu i odlučili da vam ponudimo mesto Gradonačelnika Beograda !?!“ Bogdan je spremno odgovorio : „ Znate druže Predsedniče – iskreno govoreći – politika mi nikada nije bila ni na kraj pameti. Moj otac je bio pisac – ja sam pisao celog života – i kad sam se upustio u GRADNJU ovih mojih „čuda“ koja nisu ni kuće – već sam se uplašio da „idem po dva koloseka“ – što moj Milan nikako nije podržavao. Inače mislim da imate potpuno pogrešnu procenu – i da Vam ja u POLITICI nikakav posao ne bih završio !“ spustio je ton Profesor.

          A onda je Ivica rekao : „Očekivao sam takvu reakciju. Ali znate, mi smo u Komitetu zaključili da je u Prestonici malo zavladao haos, Direktori javnih preduzeća rade šta hoće – pa smo zaključili : KOZA ĆE MNOGO DRUGAČIJE DA BRSTI – KAD JE VUK GLEDA !!! A kao što sam Vam prošli put rekao – u zemlji niko ne zna o Gradu – toliko koliko znate Vi !!! Razmislite još jednom !?! „ Za dva meseca – Bogdan je bio Gradonačelnik – sa svojim čuvenim dugim belim šalom !!!

Odmah je okupio svoje najbolje studente iz NOVE ŠKOLE i osnovao „Radionicu za popravku Grada“ – za koju međutim nije bilo para !!! Nije prošlo 6 meseci – bile su restrikcije struje – i Gradonačelnik se obratio sugrađanima sa molbom – DA PRIJAVE KOMŠIJE – koje upale sijalicu – u vreme restrikcije. Zakamuflirano između još 9 mera štednje ! Novinari su ga RASTRGLI zbog zahteva da se „cinkare susedi“ !

Kako je Bogdana zatim Milošević prognao iz zemlje – nekom drugom prilikom – ako Te bude interesovalo ! I tu se radilo samo o jednoj rečenici u Bogdanovom intervjuu BORBI – o malom čoveku – koji je morao da se „projektuje“ u velikog VOĐU !!!


Нема коментара:

Постави коментар