NEŠTO LIČNO
Majstoru Dušku KOVAČEVIĆU
autorski tekst Marina RAJKOVIĆA
Poštovani
Majstore Duško – u koga se „kunem godinama“ – sada kada se spremaš na
„povrtlarske delatnosti“ sa đavolom – ispričaću Ti najkraće i u najboljoj
nameri (iz prve ruke) - kako je pokojni Ivica STAMBOLIĆ – „navukao“ pokojnog
Bogdana BOGDANOVIĆA – da bude Gradonačelnik – pa da ga danas – posle 30 knjiga
i 24 memorijalna kompleksa po čitavom Balkanu – novinarske neznalice „žigošu“
JEDINOM NAPOMENOM : „bivši gradonačelnik
Beograda“ – jer je Protomajstor (svojevoljno) u jednom trenutku svoje
blistave karijere – zagazio u politikantski GLIB – i ostao obeležen za ceo
život !!!
Vidi celo lično pismo na blogu :
www.marinrajkovic.blogspot.com
Obavljena
su samo dva razgovora. Za prvi je Ivica poslao službena kola da dovezu Bogdana
u njegov kabinet (posle kratke najave od 24 sata). Kada je ušao u Kabinet –
Bogdan je ugledao veliki orahov sto druga Predsednika – pretrpan SVIM naslovima
koje je Bogdan ikad objavio – dakle sve knjige : od „Zaludne Mistrije“ do
(tada) „Urbs & Logos“ i gomila novinskih isečaka – sa svim Bogdanovim
intervjuima koje je ikada dao. Kako sam ja Bogdanu pravio taj pregled članaka –
„drugi o njemu i on o sebi“ – u tom trenutku to je bilo oko 375 (mislim)
naslova !!!
Kabinet Predsednika to nije tražio od mene – imao je
...
Stambolić
je postavio Bogdanu samo jedno pitanje : „Znate li Profesore šta ja isključivo
radim poslednje 3 nedelje ? Čitam sve što ste Vi ikad napisali ! A pregledao
sam i gomile slajdova spomenika !“ „Zašto ste to radili ?“ pitao je Bogdan. „Da
bi se uverio da u Jugoslaviji, ne postoji niko ko zna više od Vas o GRADOVIMA
!“ Još dve kurtoazne rečenice i najava da će ga Ivica uskoro pozvati – sa
određenom molbom – koju nema kome drugom da uputi !!!
Posle
dve nedelje – ponovo su došla kola po Profesora i odvela ga kod Predsednika. Sa
vrata Ivica je raširio ruge – srdačno zagrlio Bogdana i rekao : „Znate
Profesore, puno smo razmišljali u Gradskom Komitetu i odlučili da vam ponudimo
mesto Gradonačelnika Beograda !?!“ Bogdan je spremno odgovorio : „ Znate druže
Predsedniče – iskreno govoreći – politika mi nikada nije bila ni na kraj
pameti. Moj otac je bio pisac – ja sam pisao celog života – i kad sam se upustio
u GRADNJU ovih mojih „čuda“ koja nisu ni kuće – već sam se uplašio da „idem po
dva koloseka“ – što moj Milan nikako nije podržavao. Inače mislim da imate
potpuno pogrešnu procenu – i da Vam ja u POLITICI nikakav posao ne bih završio
!“ spustio je ton Profesor.
A
onda je Ivica rekao : „Očekivao sam takvu reakciju. Ali znate, mi smo u
Komitetu zaključili da je u Prestonici malo zavladao haos, Direktori javnih
preduzeća rade šta hoće – pa smo zaključili : KOZA ĆE MNOGO DRUGAČIJE DA BRSTI
– KAD JE VUK GLEDA !!! A kao što sam Vam prošli put rekao – u zemlji niko ne
zna o Gradu – toliko koliko znate Vi !!! Razmislite još jednom !?! „ Za dva
meseca – Bogdan je bio Gradonačelnik – sa svojim čuvenim dugim belim šalom !!!
Odmah je okupio svoje najbolje
studente iz NOVE ŠKOLE i osnovao „Radionicu za popravku Grada“ – za koju međutim
nije bilo para !!! Nije prošlo 6 meseci – bile su restrikcije struje – i
Gradonačelnik se obratio sugrađanima sa molbom – DA PRIJAVE KOMŠIJE – koje
upale sijalicu – u vreme restrikcije. Zakamuflirano između još 9 mera štednje !
Novinari su ga RASTRGLI zbog zahteva da se „cinkare susedi“ !
Kako je Bogdana zatim Milošević
prognao iz zemlje – nekom drugom prilikom – ako Te bude interesovalo ! I tu se
radilo samo o jednoj rečenici u Bogdanovom intervjuu BORBI – o malom čoveku –
koji je morao da se „projektuje“ u velikog VOĐU !!!
Нема коментара:
Постави коментар