17. 7. 2015.

POČETAK PROPASTI NAŠE SREDNJE KLASE

MILOŠEVIĆEVA DESPOTIJA NERAZUMA
(prvi put objavljeno 13.04.2014 - vidi i sadržaj 50 - 10.08.14)

U nedavnom postu od 02.04.2014 napravili smo aluziju da je narod g.Vučiću vratio „štafetu jednopartijske vlasti“ – zbog svega onog što naša srednja klasa pamti kao „bolja vremena“ u kojima je jedan (recimo) projektni biro (koji čak nije ni gradio u drugim zemljama) nego samo projektovao i od toga delio XIII,XIV i XV platu ! A onda je od ZARAĐENIH PARA, za svojih 17 radnika, organizovao dvadesetodnevno „studijsko putovanje“ preko celih Sjedinjenih Država – da obiđu sve značajnije građevine – nastale u USA u novije vreme !?!
Kada je Tito umro, osamdesetih godina (posle promena Ustava od 1971/74 – „do odcepljenja“) republičke oligarhije su počele da „čerupaju YU budžet“ i svesno uništavaju svetske FIRME - koje su bile „orkestrirane“ (decenijama) da u okviru ondašnje SFRJ stvaraju godišnji prirast BND od 13,83%, kako nas uverava nemačkla istoričarka M.Ž.Čalić (pomenuti post). Bila je neophodna „finsnsijka injekcija“ ! Pojavili su se isti oni DANAJCI koji vam darove donose (grčka poslovica kaže „čuvaj ih se“) i koji se neprekidno sve ovo vreme, ubiše od brige za nama ! Prvu tranšu „za konsolidaciju“ nam je dao MMF – drugu Svetska Banka i onda opet MMF – da bi nam 1986, tada savezni Premijer Milka Planinc, u udarnom večernjem TV dnevniku saopštila da smo dužni 24.mlrd US$, odnosno svaka od 24.000.000. YU - duša (od novorođenčeta – do samrtnika) je bila zadužena sa po 1.000 US $ !?!
           Nekako baš tih dana sam sreo prijatelja, posle više od 8 godina, od kad smo skoro istovremeno diplomirali arhitekturu (sa 64 predmeta – 40 pismeno i usmeno) Z.R.iz Kraljeva, koji se, čim je diplomirao vratio u Kraljevo, jer ga je tamo čekalo radno mesto, u birou koji ga je stipendirao. Šest meseci pre toga – on je dobio drugog klinca – a sada je došao u knjižaru u Makedonskoj da kupi 10 rolni „Schelerovog“ hamera – jer AutoCAD nije postojao – a Revit ni toliko J Sa tim rolnama pod miškom, ja sam ga izljubio – a onda umesto da odemo u „Sunce“ u Domu Omladine i popijemo po jednu za njegovu prinovu, ja sam ga pitao da li je čuo Milku Planinc neko veče ? Moj drug poblede u licu – spusti one rolne hamera na prljavi asfalt –  (bilo je baš ovako proleće) zagarli i on mene i šapnu mi na uvu : „Slušaj ako smo žena, ja i moje dvoje dece dužni 4.000 US$ – ja sam srpeman do 31.12. ove godine da PLATIM SVOJ DUG  u neku „staklenu KASU“ – (danas čitaj „transpartentnu“) u koju ćemo svi vratiti dug – AKO JE TO NAČIN – ali pod dva uslova :
1. - Da vidim glave na kočevima na Kalemegdanu – onih čije dugove vraćamo i
2. – Da imamo potpisanu garanciju gde idu te NAŠE PARE – posle 01.01.sledeće godine !“
Mi smo dakle bili ta srednja klasa – PROIZVOĐAČI – bar tri plate mesečno – jedne za normalam život svoje porodice – druge kao fiskalni doprinos prosperitetnom razvoju svoje Zemlje i treće, kao šlag na torti : za socijano staranje, kulturu i obrazovanje, nauku i ostalo.
Bilo nas je tačno trećina ukupne populacije – ili 60% radno sposobnog naroda – ukupno !
Bilo je to vreme kultnog vica o dva klinca na jugoslovensko – Mađarskoj granici :
... sa naše stoji naš klinac i jede kiflu – a sa druge mali Mađar ga gleda sa zavišću. Naše dete kaše izazivački : „Ja imam kiflu !“ – mali sused (da mu ne ostane dužan), ubrzano odgovara –„Ja imam Ruse !!! Sad se naš hvalisavac našao u čudu pa odgovori nesigurno : „Imaću i ja Ruse !“ – na šta mali Mađar odgovara tužno, ali uvereno :
„Možda – ali onda nećeš imati kiflu !!!“

A ONDA JE SRUŠEN BERLINSKI ZID – I PAO JE BIPOLARNI SVET !!!

          I šta se desilo? Nikakva recesija (odmah) – nikakav kolaps „bipolarnog sveta“ – kao što se pričalo da će kada : „mir sila – zameni sila mira“ – doći do finansijskog kraha. Nije bilo lako prvih godina nikome – ali „pametne zemlje“ – koje su naučile istorijsku lekciju da moraju po svaku cenu da sačuvaju svoja dva glavna resursa (narod i teritoriju) – Poljska, Rumunija, Mađarska, Bugarska, (za jače da ne brinemo) – pregurale su tranziciju (opet globalno gledajući) – smanjenjem „socijalnih apetita“ – i najviše forsiranjem PRODUKCIJE – gde je opet srednja klasa odigrala presudnu ulogu. Takozvane zemlje sa „rizičnom tranzicijom“ kao Češka i Slovačka, rastale su se onako kako je pisao moj omiljeni (počivši) kolumnista VREMENA, Stojan Cerović : „Kad su shvatile da će morati da se dele – premeštaju stanovništvo i razmenjuju nekretnine ... obavili su to malim oglasima ... bez kapi krvi...“ Usput su za dve, tri godine „učile u hodu“ švajcarski kantonalni model lokalne organizacije – decentralizacije i proizvodne regionalne specijalizacije. Ne kaže niko da im je bilo lako, izmaknut je i njima ispod nogu – „siguran tepih“ planske privrede – ali nisu stali !
Znajući dakle šta je VELIKA MAJKA - sve zemlje „istočnog lagera“ suočene sa tranzicijom – pre nego što su Velika Braća i Velike Sestre - uspele u njihovim Zemljama da stabilizuju svoje obaveštajne mreže – odmah su, suočene sa najvišim standardom Švedske i najboljom organizacijom Švajcarske, u kojoj su tri naroda oduvek živela „zajedno“ u usitnjenoj (kantolanlnoj) teritorijalnoj i proizvodnoj podeli – sa maksimalno liberalnim Parlamentarnim sistemom – „obnovile lekciju“ ! Bilo je pouzdano osloniti se na švajcarsko iskustvo – ona je pravila najbolje satove – čokolade i sefove – pa na Švajcarsku nikada nije pala bomba – jer je u svim „sukobima“ – bila „špar – kasica“ – SVIH zaraćenih strana.
Posmatrajući dakle navedene modele – kao „uzor“ – Istočni blok je brzo shvatio da odmah treba subvencionisati svakoga ko može bilo šta da proizvodi – dati mu fiskalne i kreditne olakšice – jer je bilo očigledno da najmanje košta očuvati svoju srednju klasu kao 
„tampon zonu“ između niže i više – kao TEG ravnoteže Društva ! Samo sopstvena JAKA SREDNJA KLASA – koja stvara nacionalni dohodak koji može bar približno da „alimentira“ socijanle fondove, penzije, stipendije i sl. - obezbeđuje konfornu poziciju pregovarača - sa svakim ! Da ne pominjemo da su u nekim zemljama penzioni Fondovi i Osiguranja – najjače monetarne poluge ! To je kod nas prvo opljačkano !!!
U trenutku pada berlinskog zida – naša je dakle inicijalna paradigma bila upravo OBRNUTA ! Po svim socio – ekomnomskim parametrima, 1990 godine – mi smo bili bar 10 godina ISPRED svih zemalja „istočnog bloka“. Imali smo 27 nacija na jednoj odštampanoj geografskoj karti (doduše „bez rama“) u 6 republika i dve javne i 4 Pokrajine u senci. Imali smo najjaču SREDNJU KLASU u Evropi (jaču od pola zapadnih zemalja) – srazmerno bruto nacionalnom dohodku – jer je za razliku od realsocijalizma (gde je bila omasovljena niža klasa) – takozvani „samoupravljački“ model Društva u celosti „uspostavljen“ prema srednjoj klasi i to po navedenoj definiciji današnje Evropske Unije (pod jakim udarom recesije) iz posta od 08.12.12 : „...profesori, direktori, lekari, akademski obrazovani i državni slušbenici srednje spreme, vojni kadar i zaposleni u školstvu, zdravstvu, administraciji ...“ – kojih je bilo
oko 50% populacije i kojima je za samo deset godina izgrađen kompletan grad od 500.000 stanovnika – Novi Beograd - da bi im Država rešila „stambeno pitanje“. Tito ih je zvao „tehnokratija“ – tehnička inteligencija – ona koja ZNA i koja rešava probleme Zemlje. Imali smo dakle sve što su istočne zemlje tek „gradile“ posle 1990 – i mnogo više. Kruna naše YU paradigme – bila je da smo najbezbednija zemlja na svetu (sa najmanjom stopom kriminala) – sa najjačim vezama na svim stranama sveta (kao osnivači „nesvrstanosti“) – tako da na čitavom svetu nije bilo zemlje – u koju nisi mogao da uđeš sa YU pasošem – tako da je tada taj pasoš na crnom tržištu Istočnog Berlina vredeo – 10.000 $ !!!
Takvu SVEST (svih) o snazi naroda, zemlje i njene JNA – Milošević i Tuđman su koristili u Karađorđevu da „hladno“ dogovore da je raskomadaju – uz obilatu pomoć medija – koji su tada počeli (i nikad nisu prestali) da služe sejanju mržnje, straha, ksenofobije, šovinizma i nadasve najbezobzirnije trgovine partiotizmom ! Svima su dakle bila „puna usta“ patriotskih parola – a bilo je očigledno da što više „guslaju patriotski“ – to se prljavijim poslovima bave –    i to na veliko !!!Tako je još 1993 – moj omiljeni Stojan Cerović rekao :
„ Svi su Srbi srećno živeli u jednoj državi – dok Milošević nije rešio da ih ujedinjuje !“
Tadašnji Miloševićev „mutantski socijalizam“, kada su definitivno uvedene sankcije – samo je pustio da se „sruši“ čitava društvena struktura – zavladalo je potpuno bezakonje i haos. Jedan od poslednjih saveznih Premijera, Ante Marković najpre je neoprezno izjavio (umesto da je uradio) da će osnovati Nezavisnu bezbednosnu agenciju (po uzoru na FBI) – koja će odgovarati samo Saveznom premijeru !?!  Iste noći je proglašen „državnim neprijateljem br.1“  - dok su se nedelju dana - tri Republike „otimale“ – čiji je on nacionalni izdajnik. Milošević je u senci te buke – hladno opljačkao - sve arhivske fondove Saveznih Organa.
Uvođenje sankcija, bilo je alibi da se tovari bivših YU dinara povuku i zamene za konvertibilnu valutu i neskriveno deponuju na PRIVATNE RAČUNE – jer su YU računi u svim bankama u svetu bili blokirani. Budžet se punio iz svih izvora – gde je bilo dnevnog pazara i „keša“: sa benzinskih pumpi, kioska, supermarketa i drugih prodajnih mesta – i niko nije znao gde su pare odlazile. Demontirana je u potpunosti kao besmislena „demokratska građevina“ oličena u stratifikaciji : izvršne – zakonodavne i sudske Vlasti – jer smo bili „pusto ostrvo usred Evrope“. Počinje epoha miliona UREDBI !!! Građanski rat – ratove sa više naroda, sa kojima smo vekovima pili kafu preko plota – neću ni da pominjem, jer tu je većina priča već ispričana. Dovoljno je pročitati sjajnu knjigu  Moruza i Levinsona : „RATNI PROFITI“ – objavljenu 1940 godine (Geca Kohn) u kojoj su detaljno objašnjene sve tehnike „ratnih liferanata“ od Cezara do strelovitog uspona Hitlera – zahvaljujući Krupovom čeliku !!!
Crna ekonomija u Srbiji je cvetala !!!  Svetski prestižne firme i Instituti su pozatvarani – a Doktori nauka su počeli da prodaju švercovane cigarete – sa kartonskih kutija – na ulicama – jer nisu imali kapitala - da postave tezgu na „buvljaku“ da prodaju šrafove. Činovnici i trgovci su inhalirali benzin iz kanistera – kako se prodavao na ulici – jer je u NIS – u permanentno održavana psihoza NESTAŠICE. Sledile su „lokomotive razvoja“ – izabrane porodice kao Karići – kojima je Država davala sve beneficije. Robne rezerve su bile ključna poluga manipulacije narodom – iz čijih slamarica je trebalo izvući poslednji dinar. Zatim kreće kampanja sa Jezdom i Dafinom i stotinama „menjačnica“ koje su za samo tri godine plasirale neprekidno štampane pare bez pokrića – koje su proizvele inflaciju od nekoliko miliona posto – nezapamćenu u istoriji ekonomije. Milošević je sve to vreme bio SPASILAC – heroj koji se opire Zapadu – koji SE CEO UJEDINIO U ZAVERI protiv Srbije !!! Jedina mu je greška bila izjava : „Meni su isti seljak i Akademik – svaki je po jedan glasački listić!“
Mislim da sam u jednom od prvih postova na ovom blogu – opisao tu „rezonancu“ između besperspektivnog naroda i njihovog velikog VOĐE – koga su uvek izglasali onih 80% ljudi koji hođe da ne rade za 50 DEM socijalne pomoći – a neće da rade – za 5.000.- DEM !!!
Toliko o Miloševiću, koji nije zaslužio ni blagoslov – jer je po svedočenju koje sam lično čuo – na Hilandaru sleteo helikopterom u sred voćnjaka i povrtnjaka koji hrani 30 – tak monaha čitave godine – i svu hranu im uništio elisama. Zatim je ušao u Portu – pa u Crkvu – gde niko od monaha nije hteo da ga dočeka – pa su ostavljena dva iskušenika – po kazni. Milošević je stao pred original Trojeručice i sa rukama prekrštenim na kraju leđa teatralno progovorio : „Dakle to je ta SLIKA !!!“ – na šta su i dva nevoljna „domaćina“ pobegla iz Crkve – glavom bez obzira. Nadam se da znate da Hilandar nema Igumana – bar ne telesnog. Igumanija Hilandara je (prema žitiju Svetoga Simeuna – po Svetome Savi) upravo Bogorodica Trojeručica – koja je tri puta (raznim povodima) nošena sa Svete Gore i sva tri puta - po predanju (na magarcu bez pratnje) –Vladičica Hilandarska se sama vraćala u svoj Manastir.

          Toliko o Miloševiću – a o „ratnim profiterima“ drugih vrsta - posle Srpske „Oktobarske revolucije“ u sledećem postu – jer ALIJANSA UNIKATNE ARITEKTURE - www.nvoaua.com
 - kao specijalizovana Asocijacija i zainteresovana strana, ne želi ni na koji način da utiče na ponovljeni (?) tok pregovora Vučić, Dačić i Tadić !?!

















16. 7. 2015.

UBISTVO NAŠE SREDNJE KLASE

NAJVEĆA PLJAČKA VEKA – NA BALKANU
(prvi put objavljen 18.04.2014 - pogledaaj i sadržaj 50 10082014)   

          U prethodnom postu od 13.04.2014., elaborilali smo „Miloševićevu despotiju nerazuma“, kao prvu deceniju apokalipse Srbije – koja je (nažalost) „zaključena“ osiromašenim uranijumom. Završili smo post sledećom rečenicom :
„Toliko o Miloševiću – a o „ratnim profiterima“ drugih vrsta - posle Srpske „Oktobarske revolucije“ u sledećem postu – da ne utičemo na tok pregovora  : Vučić, Dačić i Tadić !?!


          Milošević je OTVORIO PANDORINU KUTIJU – a onda su „čuvari naših sudbina“
postali oni likovi – kojima bi u svakoj drugoj situaciji – (već) bilo mesto – „iza brave“ !
U knjizi koju smo pominjali po tome da „...gazda postaješ, kad počneš da plaćaš stručnjake 
da bi Ti slušao njih – a ne oni Tebe“ – postoji i jedan generalni moto – koji se provlači :

„KO NE ZNA NIŠTA – TAJ RADI SVE – JA RADIM SAMO ONO ŠTO ZNAM !!!“

Ovo se pre svega odnosi na one, koji se najviše otimaju da se izjašnjavaju, ocenjuju 
(a ako su u prilici) i da odlučuju upravo o stvarima – o kojima nemaju pojma !
Oni nemaju ni toliko pameti – da se bar „ne mešaju u svoj posao“ – kad su imali sreće (!?!) da budu zaposleni sa partijskog spiska – jer oni su školski primer „negativne kadrovske selekcije“ (vidi post od 16.03.2014) – „parazitske birokratije“ kojom su stranke (tri mandata) "ratovale", smenjujući se na vlasti – otpuštajući 100 tuđih – dovodili su 200 svojih. Princip je jednostavan – ne možeš ti tako malo da me platiš – koliko ja mogu da ne radim ništa
A plate su dve do tri prosečne plate u zemlji – i ne plaćaju ih Stranke iz svojih kasa 
– NEGO NAROD KOJI BUKVALNO GLADUJE !!!

Tako je Milošević – nepotizmom i partijskim zapošljavanjem – na samom početku oduživao dugove „dobrovoljcima“, „ratnim veteranima“ i onima koji su se već vratili sa velikim kapitalom (setite se – primarna akumulacija) je uvek „prljav novac“. Tako je bilo od prohibicije, do exproprijacije – brza promena vlasnika dobara – poznatija pod popularnijim nazivom „pranje novca“. „Novčane veš - mašine“ su naravno bili taoci ove operacije – državna preduzeća – koja (pošto su „pare pale sa neba“) počinju da bivaju bezobzirno pljačkana, od onih koji nikada nisu navikli da se „oznoje“ za platu, niko ne sme da pita „odakle pare“ - što nije moglo nikako drugačije nego uz učešće rukovodstva preduzeća – „ućutkavanje“ inspekcijskih i druih službi i naravno ništa od svega toga nije bilo moguće - bez „prljavog Harija“ i blagoslova lokalnih (političara) na svakom mestu.
To je dakle jedino u čemu je Miloševićev mutantski socijalizam – održao neokrnjen KONTINUITET – sa ljudskom mrežom od Trga Marksa i Engelsa – do poslednje baćije na
 vrh Prokletija – zadržana je „kadrovska struktura“ – koja je sada međutim promenila „predznak“. One koji su bili AKTIVISTI revolucije – koja je streljala „zbog crvenog šala“ – zamenili su neki drugi ljudi, po mogućstvu iz što udaljenijih krajeva, koje niko ne zna – idealno izbeglice. Uz dužno izvinjenje onim izbeglicama iz svih delova bivše YU – koji su stvarno proterani sa jednom najlon kesom stvari – ali njih sam upoznao – oni su nažalost bili IZUZETAK koji je potvrđivao pravilo. Na to sam dakle mislio kad sam rekao (u postu od 13.04.14) : „Demontirana je u potpunosti kao besmislena „demokratska građevina“ oličena u stratifikaciji : zakonodavne, izvršne i sudske Vlasti – jer smo bili „pusto ostrvo usred Evrope“. 

Počinje epoha miliona UREDBI !!!“

          Gde je u svemu tome bila naša SREDNJA KLASA kojom se ovde jedino bavimo?
Većina je bila zgranuta bezobzirnošću – kao „Poštenjačina“ iz modelske priče (post od 16.04.2014) „Hijerarhija nesposobnosti“. Sklanjali su se „kabadahijama“ s puta. Isto onako kako smo se, mi koji smo čitali knjige, sklanjali s puta onima koji su se gurali da brišu tablu, 
pa da budu Predsednici razrednih zajednica, pa pionirski delegati – dok jednog dana nije došao pred školu službeni „Mercedes“ – po omladinskog funkcionera !
Još su krajem devedesetih – ovi sa kojima je Milošević uspeo da falsifikuje izbore – bili iskićeni zlatnim lancima – pa su se intelektualci sklanjali „da se ne ukaljaju“. Danas ti isti 
koji su preživeli Miloševića - imaju imidž „monetarnih skinhedsa“ – ali o tome na kraju.

Tako je dakle „srušena“ i vrednosna orijentacija – novac (bez obzira na poreklo) postaje merilo svih stvari – i sve postaje roba – u najvulgarnijem smislu te reči. Pare su „Zlatno tele“ Baje Patka – i ništa nam od toga nije „svetije“ ! Znanje, intelektualci, stručnjaci koji su bili među svetskim – otvarali su tezge na buvljaku – ako su imali nešto ušteđevine – a ako nisu imali „štek“ – kad ih obiju četiri barabe – pa nemaju šta da odnesu iz stana – još su i  batine dobijali:

„... kakav si Ti to Doktor – kad pošten lopov nema šta da Ti ukrade !?!“

          Konačno je došla Oktobarska revolucija (05.10.2000) – koja je osim neminovne asocijacije na boljševičku – budila još dve loše istorijske uspomene iz različitih perioda :
Paljenje Rajhstaga (1933. godine) i ulazak ruskih tenkova u zemlje Istočnog bloka – na koje je podsetio robusni Bager ispred Savezne Skupštine - u Bulevaru Revolucije !?!
Sa druge strane – milion građana koji su nedeljama bili animirani (i dobro organizovani) u GRAĐANSKOM BUNTU – koji je zadivio ceo svet – ulivali su poverenje u mogućnost održanja kontinuiteta EVROPSKE KULTURNE SPIRALE – od korena u antičkom svetu, ćiji je osnovni ideal bila VLADAVINA NARODA – i snaga individue – LIČNOSTI.

Ovo drugo im je pružio filosof dr.Zoran ĐINĐIĆ – koji je Miloševiću uzviknuo sa protestne tribine : „ Gospodine, uhvatio sam vas sa rukom u mom džepu, u kome držite moj novčanik – treba li ja vama da se izvinem – ili da zovem policiju !“ Milošević je bio prinuđen da prizna izborni poraz. Đinđić je bio jedini zaslepljujući BLJESAK NADE tokom te dve godine ! Kao nemački đak, vrhunski intelektualac i erudita – imao je plan i znao tačno kako da VRATI SRBIJU NA NOGE ! Time odiše svaka njegova rečenica - iz tri sata (moga izbora njegovih govora) koje rado i često preslušavam. Rekao je da Srbija ne može ni korak dalje – ako svako od nas, svakoga jutra pred ogledalom ne kaže : „Juće sam uradio to i to – danas sam za 1 promil BOLJI nego juče !!!“ Osnovao je Institut za privredni preporod Srbije (vidi prezentaciju u postu od 14.03.2014) u kome je bilo 144 zaposlenih stručnjaka svih specijalnosti – organizovanih po resornim timovima (obrazac za Vladu) – ali su samo četvoro od 144 čoveka - bili članovi Demokratske stranke. Rekao je (2003) : „Ako Srbija sada STANE – stajaće 10 godina !“ Ove proročke reči su govorile bandi i parazitskoj oligarhiji – da će morati da se radi – da se „plate dugovi časti“ – i zato su ga ZAUSTAVILI !!! 
I zato je Srbija bila paralisana 10 godina !!!

I šta su uradili ti „demokrati“ koji su ostali iza spomenika – kakav je bio Zoran?

          Obratite sada pažnju – po ključnim resorima. U ekonomiji (na primer) nikom ne pada na pamet da pokreće proizvodnju – prave se najsumnjiviji (mamutski) kreditni aranžmani sa „belosvetskim bankama“ i nastavlja se Miloševićeva sistematska pljačka „samoupravljačke ostavštine“ – kako materijalne – tako i moralne. Samo se to sada zove kampanja PRIVATIZACIJE  i odjednom „jučerašnje“ svetske FIRME – postaju bezizgledni gubitaši. 
U potpunom „iskliznuću“ vrednosne orijentacije društva – Stranke, odnosno njihovi „izabrani pojedinci“ počinju enormne budžetske sume, hedonistički da rasipaju na najgore primere „zabave miliona“ – estradnu produkciju, realiti programe bez ikakve mere i ukusa – u kojima narod masovno „urasta u fotelje“ uživajući u tuđoj nesreći – kao i u patološke navijačke strasti – nekada najprestižnijih fudbalskih klubova.- u nekada NAJBEZBEDNIJOJ zemlji na svetu !!!
          Pravosuđe je razvaljeno – što narod kaže „ko Bugarska Skupština“! Nijedan zakon ne važi – vlada se hiljadama Uredbi, od kojih se jedna recimo zove ovako :
“Uredba o izmeni Uredbe o prestanku važenja Uredbe o obaveznoj proizvodnji određenih građevinskih proizvoda i pružanju usluga i o uslovima davanja na privremeno
 korišćenje sredstava ili lokacija preduzeća” (ja citirao 2007 u ARHITEKTURI)

            Ovde imamo bar dva fenomena : Prvi je tzv. „divlja gradnja“ – multilateralna pljačka : Države, bivših vlasnika placeva i budućih korisnika istih – na kojima takozvani „investitori“ grade neka čudesa, koja su tema moje nove knjige : „Dosije X građevinske mafije“. Ali sam dužan da kažem - da knjiga sadrži samo TEHNIKE navedenih oblika pljačke. Nema ni jednog izvršioca, niti lokacije, niti vremena izvršenja !?!“ Pa nije to gospodo moj posao. Neka Istražne Sudije i Javni Tužioci zarade svoje skromne plate – naravno ako nađu da negde na periferiji Beograda - postoji „biće ovog krivičnog dela“ – kako smo nedavno naučili.
Drugi fenomen su ratni profiteri nove generacije – „monetarni skinhedsi“. Dakle obrijanih glava (obeležje elite - kao nekad japi repić) to su ljudi koji „pošteno rade svoj posao“ – recimo advokati koji brane čoveka koji je oteo lanac robnih kuća, ili izgradio o tuđem trošku Univerzitetsko naselje – koje nikad nije useljeno. Ako odbrani klijenta ovaj profesionalac 
bude i nagrađen – ako ne – njegova je tarifa inače najviša ! To što je branio klijenta koji uništava svoju zemlju – nema veze. „Komšija ništa lično – posao je posao !“

          Prosveta i obrazovanje počinju od učiteljice koja decu uči da pišu flomasterima, a vrhunac je kada „Prvi prosvetitelj“ u udarnom TV dnevniku deci brani da šaraju po knjigama – jer štednja nalaže da bar dve generacije - koriste isrti udžbenik !?! Osim činjenica da za sve škole i sve predmete postoje bar po tri „paralelna“ udžbenika, tu je i promena profesora (od strane stranke na vlasti) pa se menja nastavni metod – jer profa samo diktira u svesku
 – kakav udžbenik ! 
Ja trenutno imam u ruci tri knjige stranih autora – koje se završavaju na od prilike isti način :
„Ako slučajno imate primerak ove moje knjige, raskupusan, išaran markerima i sa vašim beleškama na marginama – molim vas da mi je pošaljete poštom o mom trošku – a ja ću vam na isti način pokloniti tri primerka – da poklonite svojim prijateljima – jer znam da ste moju knjigu „naučili napamet“ !!!  Brojne primere - imate u svim mojim ranijim postovima.

          Još samo građanska prava – jedan od beočuga evropskog civilizacijskog kruga.
Neki demokrata se 2010. godine izborio za prava LDŽBT populacije – da održi „Paradu ponosa“. Tako se desilo da 150 osoba, prošeta 150 m (od „Manježa“ do „SKC“) za 150 minuta – da bi nas sutra Gradonačelnik obavestio da je Beograd ta šetnja koštala 1,5 milion evra – za čije trošenje nikada nije položio računAli to nije najgore ! Posle te parade – desilo se nešto što me je zgrozilo. Naravno da me uopšte ne zanima šta bilo koji građanin ovog grada - radi iza svojih zatvorenih vrata. Ovoga puta međutim, jedan aktivista navedene populacije – izašao je pred kamere svih svetskih izveštača i Beogradu – koji je u svojoj 2,5 milenijuma dugoj istoriji 6 puta do temelja sravnjivan sa zemljom od rimske đuladi – do osiromašenog uranijuma – sa osmehom nonšalantno pljunuo svome Gradu u lice :
„ Danas je Beograd IZGUBIO NEVINOST !!!!! „

          Dok je Beograd – zbog ovakve bezobzirnosti – od nekih drugih „nekontrolisanih grupa“ za par sati - ponovo uništavan u visini 1.5 miliona evra – šta mislite gde su bili odgovorni – na nekim tribinama, sa nekim estradnim zvezdama – je li to moglo da prođe bez njihovog znanja – u svakom slučaju bez reakcije???  Hoće li oni ponovo u Vladu uvući 7 grasnika apokalipse – koji su se provukli kroz tri prethodna mandata. Ko će (osim Boga) njih povezati za „bićem“ nekoliko hiljada krivičnih dela, koja su učinjena u Beogradu – beograđanima - tokom tri poslednja „demokratska mandata socijalista i penzionera ???“
Brinuo sam do nedavno kako će sve te gadosti podneti naša srednja klasa - ali onda sam video statistiku eksponencijalnog rasta smrtnosti od : infarka, kancera i moždanih udara 
u populacijskom preseku - između 50 i 60 godina. Pa neće još dugo ...............

Kao i uvek velika zahvalnost
velikom VUKAJLIJI !!!



OD VAS JEDINO OČEKUJEM DA PROGOVORITE
Napišite dole svoj komentar -
DOSTA SMO ĆUTALI – ZATO SMO SE ZAGLAVILI !



N a s t a v i ć e   s e   . . .

10. 7. 2015.

STARO SAJMIŠTE NIJE LOGOR - ONO JE DRAGULJ

STARO SAJMIŠTE NIJE LOGOR
ONO JE DRAGULJ IZGRAĐENE UTOPIJE

Nevladina organizacija
ALIJANSA UNIKATNE ARHITEKTURE
ulaže najoštriji protest Vladi Srbije
I Skupštini grada Beograda

ŠTO UČESTVUJU U PLANIRANJU REKONSTRUKCIJE
STAROG SAJMIŠTA KOJE ĆE ZAUVEK OSTATI LOGOR !!!

Pozivamo sve Beograđane – da podignu svoj glas protiv toga
DA BEOGRAD ZAUVEK BUDE ŽIGOSAN KAO STRATIŠTE
- što Beograd ničim nije zaslužiuo –
Zahtevamo od Beograđana da traže REFERENDUM
O TRAJNOJ NAMENI STAROG SAJMIŠTA
U kome jedan specijalizovani prostor (recimo Kula)
Može biti posvećem i sećanju – za one koji to kao
Građani – ne nose stalno u srcu.

Starom Sajmištu - ne treba NIKAKAV UZOR :
STARO SAJMIŠTE JE JEDINA IZGRAĐENA UTOPIJA
u čitavoj istoriji gradnje – i zahtevamo od zemalja koje su ovu
UTOPIJU – obesčastili 1941 – 44 - u srcu Beograda
- pošto ne mogu "da vrate u život 48.000 žrtava - 
da nam VRATE Staro Sajmište koje su izgradile
33 zanatske zadruge uz pomoć
 Nikole Pašića i Đorđa Wajferta – i koje je osvetilo
raniji i značajniji „genius loci“ od tuđeg logora :
„ ... Mesto međunarodne saradnje
i kulturne razmene sa celim Svetom ... “
(kako piše u Programu Društva za zemaljske izložbe iz 1923.)

STARO SAJMIŠTE NIJE LOGOR – ONO JE DRAGULJ !!!

Pročitajte tekst sa A4A - iz 2007. - u nastavku (ili na linku ispod)

ili ovde post : 25.11.2012 - SREDNJA KLASA NA S.Sajmištu -


Staro sajmište nema cenu – ono je dragulj

Suočeni sa kampanjom da se jedino S.Sajmište
proglasi za LOGORSKI MEMORIJAL

Kada sam 01.juna 2007 godine u Privrednoj komori Srbije (kao moderator) u organizaciji Sektora za kulturu Opštine Savski venac vodio vrlo posećenu tribinu SILAZAK BEOGRADA NA REKE, okosnica je bio diplomski rad arhitekte Dragoslava - Dika MANOJLOVIĆA. U spontanoj debati posle predstavljanja rada obimnom dokumentacijom - veći broj stručnjaka medju prisutnim planerima, urbanistima, arhitektima, umetnicima i novinarima – saglasio se da je prema trendovima cena na današnjem tržištu nekretnina u Beogradu, takozvani Savski amfiteatar (sve od Gazele do Brankovog mosta) u kategoriji oko 10.000 EVR./m2 !!! Iznad svih kategorija u gradu !!! Ovaj rad je starijeg datuma – ali je jedan od najobimnijih (istoriografski) i najinspirativnijh u planerskom smislu – pa je kao takav bio predstavljen i na Venecijanskom bijenalu – iako osim ovog rada u Beogradskim arhivama postoji nekoliko desetina predloga o «silasku Beograda na reke». Na toj tribini medjutim - niko od učesnika nije tražio da se o bilo čemu opredeljuju - aplauzi i divljenje jednom temeljnom radu bili su nepodeljeni. Staro Sajmište je samo uzgred pomenuto !

Danas medjutim, kada smo suočeni sa bezobzirnom kampanjom da Staro Sajmište postane «atrofirano srce Beograda» time što će jedino ono biti proglašeno za LOGORSKI MEMORIJAL, postavlja se pitanje ko je «pogrešno razumeo» gore navedeni podatak o 10.000 EVR.-/ m2 ??? Staro Sajmište je 1987 godine proglašeno samo : KULTURNIM DOBROM – nema «fašizma» ! Kako je čak 27 novina pisalo o pomenutoj Trbibini. - u prilogu vam šaljem aviofotografiju Starog Sajmišta iz 1938 godine kao dokaz o tezi iz naslova da je ovaj fragment Savskog amfiteatra bio NAJLEPSI DRAGULJ evropskog urbanizma i u tom smislu ponos Beograda između dva rata.

Zašto je nastalo S.Sajmište, osim što je upravo zbog svoje uredjenosti 3 godine bilo nacistički logor? Trgovačka, Industrijska i Zanatska komora, Savez zem.zadruga i Srpsko poljoprivr.društvo su u periodu od 1923 - 1933 uz Beogradsku trgovačku omladinu kao članovi Društva za zemaljske izložbe uspeli da se izbore za ideju Međunarodnog sajma i da sakupe osnovni kapital - na osnovu koga su 10.09.1933 usvojena nova Pravila Društva – po kojima je svaki kolektivni član akcionar po funkciji. Početni kapital je iznosio 1.222.000, Zadužbina Nikole Spasića je dodala 500.000.- i Narodna banka još 300.000. – kada se pod novom Upravom, od 01.04.1937 pridružilo 13 udruženja trgovaca, 6 udruženja zanatlija, 5 udruženja industrijalaca i tri Slobodne privredne organizacije. (Podaci iz porodične arhive jednog od tri projektanta S.S: - arh.Rajka Tatića - Izgradnja 3/2003) Zašto insistiram na ovih 33 UDRUŽENJA ? Zato što ova nesrećna zemlja nikako da nauči koliko je koštao monopol familije KARIĆ kada je kao najjača bila «jedini buldožder» RAZVOJA ! Zatim je 18.12.1935.Veće Beogradske opštine ustupilo na uživanje Sajmištu 36,33 ha na 50 godina. Narodna banka je 08.05.1936. na postojeći ulog oko 2.000.000 zajedno sa Založbenim zavodom koji je stavio hipoteke na buduće (nepostojeće) paviljone – odobrila trostruki iznos kredita od 6.000.000 dinara sa kamatom od 7% i počekom od 5 godina. Zašto je ovo bitno ? Zato što se sve desilo za 16 meseci - kada je Država htela da stimuliše svoju PROIZVODNJU. Staro Sajmište je 1944 godine sravnilo sa zemljom savezničko bombardovanje. Da se «zatre klica» naci – stratišta !
Ponovo da podsetimo : JUDENLAGER ZEMLIN 1941 je 28.10.1941 otvorila DRUGA Zemlja – Nemački Rajh – na teritoriji TREĆE zemlje – NDH koja je svoju jurisdikciju nad Zemunom proglasila 10.10.1941 godine. Logorska «epizoda» Starog Sajmišta je trajala nepune tri godine i Srbiji ostavila samo 48.000 ljudskih žrtava i savezničkim bombama «preoran» najlepši BELI CVET evropskog urbanizma – mali PLANSKI izgrađen grad za samo godinu dana - 14 ha. Od 1944 ni jedna vlast na ovoj teritoriji – nije «ni korov počupala». Kome je tada bilo važno koliko je bilo žrtava koje nacionalnosti - osim Nacistima. Svaki ljudski život je jednako vredan i nijedan nema cenu, osim u dnevnopolitičke svrhe. Taj ljudski život je jednako vredeo i u Starom Sajmištu, i u današnjem Rudarskom fakultetu (sedištu Gestapoa) i u današnjem Zavodu za patente koji je bio jedan od najstrašnijih gradskih zatvora - logora pod Okupacijom. U ovoj zgradi postoji (danas kancelarija) na III. spratu iz koje se zatvorenik BACIO KROZ PROZOR tokom saslušanja od strane oficira Gestapoa. Tu sada radi jedan evropski funkcioner za patentna prava.

Pa zašto onda samo Staro Sajmište mora OSTATI LOGOR za sva vremena ? Da li zato što je bio ogledni poligon najnovijih TEHNIČKIH DOSTIGNUĆA svoga vremena - pa bi današnju Državu kada bi ponovo (rekonsrtruisan) postao evropska RETORTA IDEJA - opominjao da pokrene neku PROIZVODNJU ? Da li zbog toga što sadašnju vlast podseća da je obećala denacionalizaciju još 2000. godine, ili zato što joj i sad 115 umetnika,među kojima ima svetski priznatih,žive i stvaraju u jednoj od poslednjih «favela» u Evropi. U autentičnoj scenografiji a la Kusturica. Da li brojni UMETNICI u ovoj Zemlji mogu da zadrže NA KORIŠĆENJE ono što im je namenjeno, i ono što su koristili u kontinuitetu 70 godina - pa zato ima «genius loci» (magiju mesta). Ja vam garantujem da ako UMETNICIMA damo «na staranje» Staro Sajmište – oni ga neće prodati nekoj drugoj firmi POSEYDON – kao što je tuđe vlasništvo prodala za keš - Direkcija za izgradnju !
  
I konačno nekoliko reči o razumevanju pojma PIJETETA prema ŽRTVAMA. Ako neko razume ovaj pojam on ga nosi u srcu – NEPREKIDNO. Dovoljno je da jednom pročita «Kako upokojiti vampira» - Borislava PEKIĆA pa da za sva vremena razume monstruoznu dubinu psihološke torture koju je primenjivao Gestapo pri saslušanjima. To za one kojima je iskreni pijetet na srcu. I za one kojima svaki ljudski život podjednako vredi. Za one druge, koje na to treba podsećati jednom godišnje, jednom mesečno, jednom nedeljno : koliko se ja razumem u savremenu tehnologiju dovoljan je jedan BIM projektor, vrhunska dokumentarna produkcija Verana MATIĆA na jednom CD – u i jedan beli zid – koji može biti u POSEYDONU gde je sedište Društva «Memorijal S.S», ali i na Rudarskom fakultetu i u današnjem Zavodu za intelektualnu svojinu.
Što se umetnika tiče nikakve BUKAGIJE na Starom Sajmištu još 60 godina ne dolaze u obzir ! Umetnici očekuju da Država Staro Sajmište rekonstruiše u celosti prema njegovoj prvobitnoj nameni da bude kulturno žarište PRIMENJENE UMETNOSTI umetnika svih evropskih zemalja. A reći ću vam i zašto ? Postoji naime jedna potresna istorijska beleška iz 2002 godine : Izvesni Nemac (zvaćemo ga) Fric, je 1941 godine regrutovan kao klinac (18) i kao redov Wermarhta poslat za logorskog čuvara u Zemun. Najpre se sažalio na troje (napuštene) dece koja su plakala na betonu u ćošku - pa ih je poslao u BOLNICU. Zatim se sažalio na troje iznemoglih staraca - koje je "zdrave" sklonio u logorsku BOLNICU ...Na kraju se sažalio na dojilju koja na splačinama nije imala mleka - pa je sklonio u SPASIĆEV PAVILJON koji je bio logorska bolnica. Konačno je vojničku (stražarsku) uniformu zamenio LOGORSKOM UNIFORMOM - kao izdajnik ... Jedan je od retkih koji je pobegao u pometnji za vreme savezničkog bombardovanja ... Kada je naivno poverovao da je u Srbiji pobedila DRUGAČIJA vlast – došao je sa zebnjom 2002 godine da poseti mesto svoga stradanja, jer su sa njim kao izdajnikom postupali još gore, ako je to uopšte moguće gradirati. Tom prilikom je bio PORAŽEN i izjavio je od prilike sledeće : " Pa kakav ste vi to narod - kad ja svako veče pre spavanja moram u hotelu da odplačem pola sata - ne zbog ljudi kojih se prisećam – sa kojima sam delio poslednji gutljaj cigure - nego zbog UŽASNE ISTINE da je Staro Sajmište - LEPŠE IZGLEDALO kao logor – nego sada ..."
Zato pozivamo svakog beograđanina, kada se nadje u Centru i ima pola sata slobodnog vremena, da pređe Brankov most i izčupa samo jedan struk korova i baci ga u kontejner. Struk po struk ... Da pomognemo komunalcima koji imaju problema u organizaciji pošto za 5 godina po treći put asfaltiraju sve četiri trake Avalskog puta od Autokomande do Trošarine !!! Ako Staro Sajmište već ne moše da IZGLEDA bar «kao kad je bilo logor» – ne mora već 60 godina da izgleda ni kao finalna scena filma «Ko to tamo peva ? » Osim ako neko nekom nešto nije OBEĆAO u poznatom «srpskom new deal» maniru : « ja tebi – ti meni « .....
Marin RAJKOVIĆ – arhitekt




25.11.2007 [ MARINGO ] 





8. 7. 2015.

TURISTIČKA PONUDA BEOGRADA MERKELOVOJ

O T V O R E N O   P I S M O
Predsedniku Vlade Republike SRBIJE
Gospodinu Aleksandru VUČIĆU,

Nevladina organizacija
ALIJANSA UNIKATNE ARHITEKTURE
Gospodine Vučiću – nadamo se da ste u „nemački precizan“
tajming posete Beogradu – Vaše vrlo uvažene gošće
Kancelara svih Nemaca – gospođe A.Merkel –
kao deklarisanog mirotvorca –
uvrstili nezaobilazni turistički obilazak
STAROG SAJMIŠTA U BEOGRADU
Kao jedine UTOPIJE MATERIJALIZOVANE
 u evropskom (i svetskom) urbanizmu – još 1936. godine
sa ciljem – kako stoji u Proglasu „Društva za zemaljske izložbe“ :
„... razmene znanja o najnovijim dostignućima i internacionalne
 naučne,kulturne, tehničke i umetničke saradnje – te širenja
međunarodnih poslovnih veza!“

Ukoliko je Kabinet Premijera Vučića učinio takav propust da uvaženoj
Gošći ne pokaže „najlepši beli cvet evropskog urbanizma“ – u „1 na 1“
ALIJANSA UNIKATNE ARHITEKTURE
očekuje od Premijera Vučića – da tokom posete svakako izvesti
Gospođu Merkel – da Srbija od nje lično očekuje podršku
KOMPLETNE REKONSTRUKCIJE STAROG SAJMIŠTA
Zaštićenu kao program kod ZZIS pod br.4386/12 – A-0202/2012
11.oktobra 2012 – koji je konkurisao za dodelu budžetskih sredstava
Kod Ministartva kulture – dopisom Ministru B.Petkoviću,
zavedenim pod br.445/01-2012 od 26.oktobra 2012


Kao i da uvaženu gošću obavesti – da je trenutno u fazi registracije
NOVO DRUŠTVO ZA ZEMALJSKE IZLOŽBE
koje okuplja super kvalifikovani, interdisciplinarni stručni tim
za koordinaciju rekonstrukcije, sprovođenje svih tendera i obavljanje svih vrsta
konsultacija sa Zemljama (nekadašnjim vlasnicima paviljona) kako sa zemljama :
Nemačka, Italija, Francuska, Mađarska, Turska, Rumunija –
tako i sa svim tadašnjim članicama Jugoslovenske Federacije.

vidi posebno POST : 25.11.2012 
- SREDNJA KLASA NA STAROM SAJNMIŠTU 
- prenet sa portala A4A inicijalni tekst iz 2007
(mnogo puta prenošen)
"Staro Sajmište nema cenu - ono je dragulj" 

S poštovanjem Predsednik
n.v.o. ALIJANSA UNIKATNE ARHITEKTURE
u Beogradu - 08.07.2015 - arhitekt Marin RAJKOVIĆ
(inicijalni tekst iz -  2007 i CV – MR – u prilogu)




mr sc Marin RAJKOVIĆ dipl.ing.arh.
home : + 381 11 397 33 47
mobile : + 381 65 3973347
rajkmarin@gmail.com
National artist of Serbia ULUPUDS -
mmb. - ICSSSID / ICOGRADA / WCC / AIC
office : +381 65 397 33 47
SERBIAN CHAMBER OF ENGINEERS
Planing licence 300 3517 03
Consructor licence 400 4231 04

President of civil Association :
ALIJANSA UNIKATNE ARHITEKTURE
www.nvoaua.com
office : +381 64 9890868
BLOGOVI
PRIZIV SAVESTI 11022011
VREME –SLOBODA – NOVAC
NAGRADA ZA ŽIVOTNO DELO od 2011