RAZBIJENO OGLEDALO
LUISA KAROLA
PROLOG
Beše petak – pazarni dan, modro svanuće je nagoveštavalo
prijatan dan, 24° C, potpuno vedro, povetarac 1–3
m/sec. Alisa je pre prvih petlova krenula ka izlazu iz njene male varošice - glavnim
drumom. Obukla je najlepšu haljinu sa žiponima koju
je imala – jer je pošla da postavi svoju
tezgu na drumu na kraju grada, gde će do 07:00 sva mesta za vašarske
tezge biti popunjena – a do 09:00 više nećeš moći iglu da baciš, a da ne padne
na nekog pazardžiju.
Ponela je najveću izletničku
korpu punu najlepše uštirkanih i ispeglanih
šustiklica, jer je ona u tome bila „velemajstor“. Ne samo da je završila
Fakultet za heklanje – nego je sve četiri godine studija bila suvereni nosilac „Zlatne Hekleške“ – bez konkurencije. Ona je svoju laku montažnu
tezgu postavila vrlo brzo i pošto nije bilo „žive duše“- odskakutala je do čika
Mitrove pekare, u prvoj kući -
na vruć burek i hladan jogurt.
MAJSTOR –
ZEC I MAČKA
Vraćajući se posle 20 - tak minuta
- Alisa iz daleka ugleda kako nema njene
tezge – oseti laku drhtavicu - kao neko pucketanje oko svoje aure - i prođe
kroz neku barijeru - sva bordo u licu. Htela je da eksplodira jer je njena tezga bila bačena u jarak, a na njenom mestu (koje
je nasledila još od babe) - neki ludi, ogromni Beli Zec – postavio je svoju tezgu
sa belim kožnim rukavicama, lepezama i okačenim kineskim satovima za džep na muškom
prsluku ! Bio je strašno debeo i videlo se da se uopšte ne hrani „zdravo“ – za njega
je Duško Dugouško bio Tvigi! Još uvek nije bilo
nikoga na drumu, pa Alisa poče očajna da plače potocima suza. Njene divne uštirkane,
kao sneg bele, upeglane šustiklice bile su bačene okolo, najpre po blatnjavom jarku,
ali što je više plakala - one su
polako počele da „otiču“ niz šanac – u kome nastade
pravi potok od Alisinih suza.
Nije mogla da veruje da niko nema poštovanja prema mestu za tezgu koju je ona nasledila od
bake pre tri generacije. Mislila je u
sebi Alisa : „Pa nije moguće da ovde nema nikoga ko bi zaštitio sto godina staro
vlasništvo od ovakvih gadnih debelih“
... Alisa se ponovo okrenu mestu svoje tezge - kad Zecu ni traga ni glasa – nije
mogla da veruje!!! Dok su njene divne šustiklice, bespovratno oticale potokom njenih
suza – na istom mestu sada se nalazila jedna još gadnija debela prugasta Mačka na novoj tezgi koja se ugibala pod njenom težinom,
dok se ona neprekidno cerila. Imala je ogromne bele zube koji su se caklili i stalno
je (delimično nestajala), kao da je preko nje (tamo – vamo) neko stalno prevlačio
plašt Harija Potera koji te čini nevidljivim. Ona je dakle ležala preko cele tezge,
dok su na četiri stuba krova tezge i kanapima između visili manji i veći kavezi
raznih ptica koje je nahvatala od kanarinca i vrabca, preko svih vrsta papagajačića
do Tvitija !!! Ptice su bile skamenjene od straha, jer nisu znale koja će prva doći na red - mada je izgledalo da
ogromna mačka uskoro neće smeti da pojede ništa više – jer će pod njom tezga prosto
da se sruši!!! Niko ne ume da objasni zašto – ali ovi „mali ptičiji spomenici“ su
jednog trenutka prešli „vrhunac kulminacije“ uvrede Alisinih osećanja, tako da je ona bez razmišljanja krenula da
nađe nekog u Istočnoj Upravi Vašara - ko
će rešiti njen problem.
Konačno je došla u Upravu Vašara da reši vlasnička i prava neometanog korišćenja
poseda. Zatekla je tri reda od po nekoliko desetina ljudi – u srednjem preko stotinu
! U levom redu čekali su oni koji vade nove lične
isprave - tu su radila dva šaltera, bilo je zakazivano, pa je red tekao uglavnom Regularno i bez nervoze.U desnom redu su se izdavale registarske tablice tezgi na
Nacionalnom Vašaru i tu je išlo vrlo brzo, jer je čekalo
vrlo malo ljudi. U srednjem redu, među preko
sto ljudi, vladao je potpuni haos. Tu
se čekalo produžavanje registracije korišćenja
istih tezgi od strane višegodišnjih korisnika,
u kakve je spadala i Alisa...(ne kao nesuđeni
vlasnik mesta) - nego kao „stalni orijentalni korisnik“ !!!
Kao i u Pošti i ovde je od pet šaltera radio
samo jedan, ali su ljudi bili neuporedivo nervozniji, razdražljiviji, svadljiviji
– da ne poveruješ. Ralog je bila pre svega ta osoba koja je radila za jedinim
otvorenim šalterom – i to je radila jedan predmet po 25 minuta. Posle svaka dva – tri predmeta ona bi se digla
i odšetala negde, stalno gunđajući da ni pauzu za kafu ne može da koristi. Preko sto ljudi u četvororedu je bilo na ivici da se pobije
međusobno oko redosleda, svako je preopširno
objašnjavao kako više niko nema poštovanja prema onima koji tu dolaze
svakog meseca – a nisu ih sazvali da odluče – ko će kog dana raditi na tom
šalteru ! Pominjali su kako parazitska birokratija živi od BUDŽETA koji im oni pune, a ne radi ništa
osim što nabija sve veće takse, poreze, i ni manje, ni više traži avansno
plaćanje obaveza - godinu dana
unapred – „ko živ ko mrtav!“.
Bila je takva ludnica da su u
dva navrata izašli redari - da objasne
da građani moraju da imaju strpljenja jer je koleginica (ona sa šaltera) po kazni sa mnogo višeg položaja poslata
na šalter – pa sad malo tera inat !?!
Alisa je ponovo poželela da može da se povećava i smanjuje (kao durbin) - pa je kao bubica šmugnula na vrata. Pošla je
kući uverena da će sutra naći zaštitu u Koordinacionom Telu Društava
heklera !!!
Prilazeći svojoj skromnoj kući čija su ulazna vrata bila
ukrašena biljurnim ogledalima i divnim vitražima, čula je iz svoje kuće strašnu
buku televizora
(kao da je na sred ulice). Kako je naglo otvorila vrata i poremetila pritisak – popucala su sva ogledala i vitraži na njenim lepim vratima. Pošto je do kuće već dostigla svoju visinu
odrasle devojčice, utrčala je u dnevnu sobu i na malom ekranu TV prijemnika
ugledala neku grdnu uličnu pometnju sa
gomilom koja viče, mnogo policajaca i „polivanja
kamerom“ da se „uhvati“ svaki detalj. Zagrlila je kao Radovan mali ekran TV prijemnika i na brzinu „pretrčala“ nekoliko
kanala, da ustanovi o čemu se uopšte radi ? Nije mogla da veruje!?!
EPILOG
Kao da joj je neko čitao misli : na jednom kanalu reporter je objašnjavao
kako nekoliko hiljada diplomiranih heklera – od jutros jure ulicama grada, Predsednika
Regionalnog
Kongresa heklera, da ga pita na osnovu čega njega
Centrala plaća poslednje tri godine – od kad je dobio na gomili velike pare –
za sva Društva – ali niko nije znao – gde
su !?! Isti akademski građani jurili su i nekog iz
Orijentalnog društva Heklera - da ga pitaju koliko
su najboljih
radova sa žiriranih Izložbi - objavili za poslednje četiri godine, za šta su uredno dobijali namenska sredstva. Hiljade policajaca grada jurili su građane koji su narušavali javni red – umesto
da rade svoj posao i jure Džordža ...Na arhivskom snimku trećeg kanala - neki tipovi
su Zlatnim Ekleškama igrali pikado
- jer sad svako uz (kupljenu) diplomu dobije
i ovaj (nekada) najveći trofej Zanata - za najboljeg u Generaciji. Alisa
nije mogla da se otme utisku da je ona sve ovo „zakuvala“ !!!
Brzo je u sebi izračunala: “Pa da : samo danas - samo
ja – 3 ogledala puta 7 godina nesreće, tačno 21 godina propasti moje male
zemlje „kaldrmisane pameti“ ! Pa gde
će mi duša ? Onda se tako strašno zaplakala - da je u neviđeno kratkom
roku, uspela da se udavi u svojim suzama u sopstvenoj kući, uprkos onome što je
oticalo kroz rupe na razvaljenim ulaznim
vratima !!!