ZNANJE JE OSNOV EFIKASNOSTI
tematska tribina DOSTA JE BILO na Voždovcu
hotel STERLING - 11.12.2017
NOVI ZAKON O UPRAVNICIMA ZGRADA
Dakle, sinoć je Podpredsednik
DOSTA JE BILO – Dušan Pavlović održao sjajnu STRUČNU TRIBINU – u hotelu STERLING na Voždovcu – o primeni novog
Zakona o Upravnicima zgrada – što je par exelance „životna tema“ svakog
beograđanina. Jasno je podvukao – da tribina nije politička, već
TEMATSKA i doveo je da predstavi svoga prijatelja, g.Ognjena JOVANOVIĆA – (kontakt
u OO Voždovac – DJB), koji je sada završio i kurs u Opštini i ima Licencu za
upravljanje zgradama – ali pošto je prethodno godinama to radio u svojoj
zgradi – volonterski. Gost je objasnio, da je osnovao Agenciju za upravljanje
zgaradama, u kojoj ima knjigovođu, pravnika i sanitarnog inspektora (po
potrebi), vodi nekoliko zgrada i napravio je od toga vrlo dobro organizovan,
odgovoran, savesno vođen i kreativan posao. On je zapravo popunio (na
pravi način) VAKUUM - u kome nas je Gradsko komunalno preduzeće decenijama – bukvalno
pljačkalo !!! G.Jovanović nam je otkrio nekoliko „tips & tricks“ – kako
stanari mogu „zaštititi“ svoje uloge u održavanje – što se inače ne
govori „žrtvi“ – niti je pominjano na predavanju – koje je i on prošao. Nakon
kratkog uvoda, ne dužeg od vesti koje ste čuli na televiziji – o suštini tog
novog Zakona, na sva pitanja (sat i po) u sali hotela STERLING – Ognjen je
odgovarao trenutno, vispreno i kreativno – jer je većinu problema za koje su
ljudi pitali – već „imao u praksi“.
Sada se ja pitam, kada govorimo o
beogradskim izborima – da li je važnije stalno ponavljati „stare grehe“
korumpiranog sistema, koje su ovde samo iz publike u par navrata gosti pomenuli
– da su stambeni fondovi opljačkani, da su komunalne službe korumpirane, da su
stanari „taoci“ komunalnog doprinosa koji upaćuju godinama i nikad im neće biti
„vraćen“ – kao što su im otete penzije (mislim na raspolaganje Države – privatnim vlasništvom) – koji su DEO
ŽIVIH ZARADA – kao nekretnina – kao kuća ili stan !!!
Ili je korisnije krenuti
sistematski – GRAĐANE EDUKOVATI (obaveštavati i obučavati) kako da se NOSE sa ovom korumpiranom oligarhijom – ali i
sa svakom budućom Vlašću – jer ni jedna nema garanciju – da će biti „poštena“ !
Nije imala ni ona od 2000. godine !!!
I konačno – ispričaću vam jednu
priču, za koju sam mislio da nikad neće dospeti na FB stranicu, jer potiče od pre
više od 30 godina, ali me ona
kvalifikuje da vam ljude, kakav je g.Ognjen – koji ne samo da znaju svoj
posao – nego znaju da pomognu i drugima – da ga nauči (što je poseban zanat) – mogu
puna srca PREPORUČITI !!! Da biste čuli celu priču, kojom nisam hteo da
trošim vreme na Tribini - velikom broju zainteresovanih, koji su se već upustili
u avanturu : Upravnika – početnika - pogledajte blog : www.marinrajkovic.blogspot.com
Ko zna, kome će biti od koristi !?!
Godine 1980, postavljen sam za Tehničkog
direktora, jedne prestižne beogradske kulturne Ustanove, čiji je „osnivač“ bio
formalno Grad – iako je objekat bio Zadužbina. Moje najvažnije zaduženje je
bilo IT održavanje (dakle ne „ovo“ IT – nego „investiciono tehničko“) oko 4.500
m2, kako rekoh preko 100 godina starog objekta - u dobro očuvanom stanju.
Upravnik je bila Drugarica sa tri razreda livadske škole andragogije, ali
supruga zaslužnog YU generala. Ja sam postavljen kao mladi, ambiciozni (jedini
inženjer u Ustanovi) u kojoj je bilo zaposleno 115 duša – od kojih 100 žena – i
15 muškaraca, nekolicina u Redakcijama za Predavačku delatnost i Muziku i
majstori na poslovima održavanja.
Jednog januarskog jutra (napolju
-5°C) ja dođem na posao – radijatori hladni ! Po kancelarijama vriska „smrznutih
žena“ – „Šta radi ta naša Tehnika ?“
i slično. Ja pozovem terensku ekipu (svetske
firme „Montaža“) koja nam je 10 godina ranije ugradila kotlarnicu i čitav
sistem cevnog grejanja – i sa kojom sam imao izvrsnu saradnju – jer smo
periodićno potpisivali Ugovor – da će se oni staraju o održavanju kotlarnice i
sistema. Nakon pola sata, došli su Šef Terenske ekipe i monter, oba moji
dobri poznanici. Šef je samo kucnuo na prelivni sud – i po nivou likvida u
sistemu – zaključio – koji je grejač otkazao. Pitao me je da li hoću da čekam
da on nalogom nabavlja grejač sa opremom – ili da pošaljem moga majstora u
Kn.Mihajlovu, u centru gde je bila prodavnica SAVA Kranj – koja je imala taj
grejač i sve dihtunge, pa da to knjižim kao moj potrošni materijal – i oni
ga zamene odmah !?! Od mog dolaska (u 8:00) za tri sata – u 11:00 – svi radijatori
na 4.500 m2 bili su topli ! Ja sam uz zahvalnost, častio kolege pićem, u našem
bifeu u suterenu !
Međutim onda sam nepromišljeno –
otišao kod Upravnice, da je pitam je li toplo i da se pohvalim kako su „maheri“
iz „Montaže“ – samo „kucnuli na kazan“ i odmah znali, kako najbrže
intervenisati ! Ona mi je čestitala i – idemo dalje !!!
Posle 10 dana – stiže faktura „Montaže“
za obavljenu intervenciju – na (recimo) 130.- dinara (moja plata Šefa službe je
bila – recimo 100.- dinara) !!! Upravnica je napravila scenu na Kolegijumu,
podržana od Šefa Ručunovdstva – koja je takođe smatrala – da nas „Montaža“
očigledno „pljačka“. Ja sam odmah shvatio svoju omašku i mirno za dva dana,
zakazao sastanak sa „Montažom“ – kod nas. Došao je Tehnički direktor Firme,
knjigovođa, Šef terenske službe i monter – koji su obavili intervenciju.
Upravnica je pitala – da li je
moguće da su oni (kako joj je Marin rekao) samo „kucnuli na kazan“ i sad traže
da se plati – cela plata njenog „Šefa Tehnike „ !?! (Ljubi je Šef Tehnike –
brižnu !!!) Na to joj je Tehnički direktor (svetske firme) „Montaža“ odgovrio :
„Drugarice Upravnik, niste razumeli.
Vi našu intrevenciju, zapravo plaćate samo 30 dinara – 100 dinara plaćate to, što
je moj čovek na terenu – ZNAO GDE DA KUCNE!“
Bila mi je to jedna od ključnih
lekcija – za čitav život arhitekte i za sva gradilišta koja sam prošao : između
čekića i nakovnja – neznanja naručilaca – i ZNANJA izvršilaca !