PRVA POJAVA YU POSMODERNISTA
– NA EVROPSKOJ SCENI
Opšte
je poznata antologijska fotografija iz ateljea Olje Ivanjicki – na kojoj Dragoš
Kalajić stoji sa prstom visoko uprtim u vis – u duhu izložbe VERTIKALNE
UMETNOSTI - koju smo pripremali u Kulturnom Centru Beograda. Ovu kultnu
fotografiju, (koju ćemo takođe priložiti na kraju ovog posta) je od zaborava
spasio naš istaknuti istoriograf, leksikograf, encikopedista i hroničar domaće
i svetske arhitekture i primenjene umetnosti – arhitekt Slobodan MALDINI. Ona
se smatra i danas prvim tragom početaka POSTMODERNE ARHITEKTURE u Beogradu –
dakle i Yugoslaviji.
Često
sam gledao ovu fotografiju i nešto mi nikako nije dalo mira – imao sam osećaj
da imamo i neki „stariji trag“ sa
nekima od poznatih aktera. Tek nedavno, kako to obično biva (kad tražite nešto
sasvim drugo) – naleteo sam na celu sveščicu dokumenata iz 1979. godine – one jeseni
pošto sam na Vidovdan postao Arhitekt !
Radi se o (kako ćete videti iz mog novinskog
izveštaja) prvoj kompletnoj internacionalnoj izložbi (tada sam pisao tzv. „postmoderne
umetnosti“ – koju je u velikoj sportskoj dvorani u Slovenj Gradecu, pod
pokroviteljstvom Skupštine SR Slovenije – otvorio Dr.Anton Vratuša – 23.10.1979 – pod nazivom : „ ZA BOLJI SVET „
Beogradsku
ekipu na ovoj izložbi predstavljali smo : Dragoš Kalajić sa autorskim konceptom
izložbe „Aspekti psihooblikovanja“ i arhitekt Vesna VUJICA – sa jednim svojim
projektom. Olja Ivanjicki sa ciklusom „Kontaktori“ ! Svi izlagači su bili
pozvani od selektora Izložbe, uključujući i arhitektu Predraga (Peđa – Isus) RISTIĆA, kome
sam ja radio maketu –konceptualnog rešenja : „SOKRATOVA SUNČANA SAUNA“. Tada je Peđa bio u svojoj poznatoj „Tafepolis“ fazi – u otvorenom „ratu“ sa službenom
arheologijom i jednim njenim istaknutim predstavnikom, Dr arhieologije, Akademikom – čije ime nećemo pominjati, jer u
ovoj priči nema mesta, a koji je (kao i pomenuta polemika) našoj istoriografiji
dobro poznato. Dakle spor je nastao, oko interpretacije kulturnih obrazaca
jedne davno nestale civilizacije – čiji su brojni tragovi - nađeni na
arheološkom lokalitetu LEPENSKI VIR. Peđa je naime izneo teoriju, da je
ključni simbol te civilizacije bio TROUGAO – pa iz toga izveo (kako to samo takav
„spekulativac“ kakav je Peđa ume) nebrojene „trijangulature“ – počevši od toga :
da su se kretali u „trokoraku“ – opštili u trijalnim fonetskim frazama – preko toga
da su uvek sedeli u trouglu – organizovali prostorije u trouglu...
U svakom
slučaju TROJSTVO im je bilo i kult i talisman, ideogram i posuda – do toga da
su svoje umrle (nemam ni sad bolji izraz nego) „pakovali u formi piramide“ –
najsličnije JOGA položaju Lotosa – sa laktovima naslonjenim na kolena i
sklopljenim šakama ispod brade – tako da telo pokojnika (koje se ukoči) „zaklapa“
idealnu Piramidu. Ovo je beogradska stručna (iako deklarativno ateistička)
javnost – primila sa velikom dozom rezignacije – tako da je Peđa – koji je u
javnim nastupima (predavanjima) uživao da svoje koncepte dovede do apsudra –
prilikom jedne prezentacije izjavio – da su ovo radili iz pragmatićnih razloga –
da bi svoje mrtve mogli da sahranjuju – onako kako mi danas pakujemo tetrapak
!!! Ovako kratku (po sećanju) rekapitulaciju ovog Peđinog diskursa u to vreme –
izneo sam samo da biste razumeli da je on – a i maketar – bio opsednut egipatskom
tradicijom i sakralnim kultom Piramida – šta god da smo mi tada znali o tome.
Ovo je Peđina rekonstrukcija kulture Lepenskog Vira –
studija od 138 strana, koja je zasenila mnoge profesionalne konzervatore. Objavio
je SKC u Beogradu - sa cenom 20.- din !!! Obratite pažnju na terenski snimak
nađenih posmrtnih ostataka Vinčanaca – čiji pološaj, može sasvim podržati Peđinu teoriju. Obratite takođe
pažnju na mojih prvih 10 sefirota – koje sam nacrtao u životu (u desnoj
margini) – tokom prve Peđine prezentacije ove teorije u Studentskom Kulturnom
Centru.
Tako
je Peđa Ristić, kada su ga pozvali da izlaže u Slovenj Gradecu – odmah imao rešenje
SOKRATOVE SUNČANE SAUNE - (treba li
reći) u formi trostrane Piramide !
Naravno veliki broj stvari na toj izložbi bio je na
nivou Koncepta – koji je tada bio osnovna forma umetničkog izraza – ali i
komunikacije – na ovakvim Izložbama. Peđa je dakle odmah Organizatoru prijavio
i svog maketara – jer ova priča bez makete – ne bi prošla. Još samo nekoliko
napomena oko samog rešenja. Osnovna inspiracija nam je naravno bila Faraonska
Grobnica – Piramida, nužno smo se „kretali“ u trouglovima, pa je tako i Sauna
bila u formi trostrane piramide – sa jednom stranom celom u staklu zbog efekta „staklene
bašte“ – a naravno u funkciji SAUNE. U poslednjem trenutku smo saznali da će
većina izlagača biti iz Evrope (sada vam već „čitam“ svoje rukopisne beleške iz
sveščice koju sam otkrio) – pa je Peđa na kraju rekao – mi ćemo njima „podmetnuti“
Faraona (iz našeg jedinstvenog mediteranskog bazena) korena evropske kulture –
ali ćemo projekat nazvati SOKRATOVA SAUNA ! Sokrat je naime izmislio „deimoniona“
– što smo mi tada čuli od Ljube Tadića – u postavci Mucija Draškića u „Teatru
B.Stupica“ monodrame „Odbrana Sokratova i smrt“. Uostalom, rekao je Peđa –
Sokrat je kao legalista popio kukutu – a nije morao – jer mu je već bilo
organizovano bekstvo – pošto ga je Atinski Senat osudio na smrt – zbog „kvarenja
omladine“ – koju je poučavao da postoji jedan Bog – nasuprot poznatom grčkom
Olimpu – sa preko 70 Bogova !!!
Ako
je dakle „daimonion“ – jedinstveni stvaralački
princip o kome je govorio Sokrat – SAUNA će biti njegova. Ako hoćemo da
bude sunčana – nezaobilazan je Faraon kao takav – kao sin Boga Sunca - RA. Ako
je egipatska kultna figura bio trougao – a kultna forma Piramida – ta će sauna
biti trougaona Piramida, sa jednom ustakljenom stranicom – radi efekta „staklene
bašte“ – dakle saune !!! Sve je znači bilo rešeno – iako se u Sokratovoj Sauni
(na maketi) „sunča“ nedvosmisleni lik Faraona.
Tako smo eto –
konceptualno - razmišljali mi Projektanti
– dok nismo
imali Internet – sa mnogo proučenih knjiga i sa modelima
koje smo „Za
bolji svet“ radili od nove mase na tržištu – glinamola !
Model koji vidite gore – je jedina sačuvana fotka
(pozitiv slajd) te makete i ovde je očito u fazi dok je majstori postavljaju na
postolje pored 3 m širokog prolaza – kroz sredinu sportske dvorane – jer je „poklopac
saune“ sa staklom skinut – dok se postolje postavlja – da bi kasnije bio tačno
postavljen preko Fraona koji se sunča. U pozadini se čak vidi i mali model ove
konstrukcije – koji je bio prazan i iscrtan svim mogućim konstrukcionim
parametrima, zlatnikm presekom, dijametrima, numeričkim atribucijama i ostalim –
na osnovu kojih je nastala takva konstrukcija. Figura Faraona je naravno bila 9
puta povećana – jer je sauna inače „projektovana“ za grupna opuštanja i
meditacije !!! Nemojte sumnjati da sam ja tamo ispucao ceo jedan crno – beli celuloidni
film i to 6/6, ali ovaj slajd je jedino što je bilo u sveščici – što ne znači
da Marfi neće „doneti“ i ostatak filma – kad mu se budemo najmanje nadali – i
tražili nešto drugo !!!
Još
jednom sitnicom moram da se pohvalim – to je prosto jače od mene – nasuprot ove
ovakve makete – sa druge strane centralnog prolaza bio je izložen čuveni stilizovani
bik Henrija MURA (bronzani odlivak oko 20 cm dužine) – tek da se zna. Ono što
takođe treba znati – Beograd i sve njegove kulturne Ustanove – ni tada nisu
svoje umetnike „slali“ da izlažu (da im plate troškove) – čak ni u svojoj zemlji
u Sloveniji – a to da su izlagače (na međunarodnoj izložbi) mogli da prate (recimo)
neki novinar i foto reporeter - da ni ne pominjemo. Zato ću ja u interesu autentićnosti
ovde priložiti MOJ novinski izveštaj sa Izložbe – objavljen u „Ekspres Politici“
– 12.11.1979. godine.
I
na kraju – jedna od novijih fotografija moga dragog prijatelja i učitelja Peđe
(Isusa) RISTIĆA – sa izložbe PORTRETI ARHITEKATA
2010 – u „NAMI“ na Trgu Republike
u
Beogradu gde je izlagalo 134 arhitekte, i gde je za mesec dana prošlo 20.000
ljudi !
Ovde
na fotki Peđa i ja držimo pano na kome su predstavljeni projekti
–
koje je on radio sa svojim sinom – naslednikom
Zanata.
OSNIVAČI POSTMODERNE
ARHITEKTURE U SRBIJI
Tokom
perioda 80-tih, srpska arhitektonska scena je izuzetno živa. Mlade generacije
arhitekata izlažu svoje projekte, a vodeću ulogu u izlagačkoj aktivnosti ima
Galerija Studentskog kulturnog centra, koju vodi Biljana Tomić. Kroz ovu
galeriju prošli su gotovo svi značajniji mladi arhitekti koji su se istakli u
periodu 80-tih. Ova galerija nije bila samo izložbeni prostor; u njoj su
održavana predavanja, radionice, performansi, a značajna je bila i izdavačka
aktivnost. Zahvaljujući Biljani Tomić, galerija je predstavljala svojevrsna
vrata sa pogledom iz Beograda u svet i istovremeno sa pogledom iz sveta ka
Beogradu, koja su uvek i svima bila širom otvorena.
1980. godine slikar, kritičar i teoretičar umetnosti Dragoš Kalajić (1943-2005) okuplja arhitekte i slikare na izložbi »Vertikalna umetnost« i osniva grupu »Beogradska Vertikala« čiji su članovi bili, pored Kalajića: Olja Ivanjicki, Aleksandar Cvetković, Božidar Damjanovski, Dragan Mileusnić, Kosta Bunuševac, Dejan Ećimović, Vesna Vujica, Slobodan Maldini, Marin Rajković, Mustafa Musić, Ognjen Babić. Posthumno je u grupu uključena Milena Pavlović-Barili. Manifest Vertikale predstavio je Kalajić: »vertikalni umetnici modernu umetnost smatraju zastarelom i prevazidjenom, umetnost koja je stvarana radi umetnosti, igre, optičkih atrakcija, skandala... Vertikalni umetnici hoće da umetnosti vrate njenu suštinsku funkciju: ona treba da bude sredstvo budjenja, razvijanja i usmeravanja suštinskih sadržaja čoveka ka ciljevima koji se zovu Apsolut, odnosno Lepota, Dobrota, Istina«.
1980. godine slikar, kritičar i teoretičar umetnosti Dragoš Kalajić (1943-2005) okuplja arhitekte i slikare na izložbi »Vertikalna umetnost« i osniva grupu »Beogradska Vertikala« čiji su članovi bili, pored Kalajića: Olja Ivanjicki, Aleksandar Cvetković, Božidar Damjanovski, Dragan Mileusnić, Kosta Bunuševac, Dejan Ećimović, Vesna Vujica, Slobodan Maldini, Marin Rajković, Mustafa Musić, Ognjen Babić. Posthumno je u grupu uključena Milena Pavlović-Barili. Manifest Vertikale predstavio je Kalajić: »vertikalni umetnici modernu umetnost smatraju zastarelom i prevazidjenom, umetnost koja je stvarana radi umetnosti, igre, optičkih atrakcija, skandala... Vertikalni umetnici hoće da umetnosti vrate njenu suštinsku funkciju: ona treba da bude sredstvo budjenja, razvijanja i usmeravanja suštinskih sadržaja čoveka ka ciljevima koji se zovu Apsolut, odnosno Lepota, Dobrota, Istina«.
Нема коментара:
Постави коментар