26. 9. 2018.

RAZMIŠLJANJE O BUDUNOSTI N.Beograda (1986)



Uvažene Gospođe,
Poštovana Gospodo,
DRAGI PRIJATELJI I KOLEGE,

Obratio sam vam se kao BOLONJSKOJ KOMISIJI "Pismom o namerama"  – kada sam osnivao nevladinu organizaciju : ALIJANSA UNIKATNE ARHITEKTURE – 2008  www.nvoaua.com - u vreme najgore recesije – bacajući im „rukavicu u lice“ sa izazovom – da po svom sistemu pripreme 10 arhitekata (za 4 godine) – a ALIJANSA će svojih deset „renesansnih“ Majstora -  i da onda dobiju jedan značajan, javni i recentni (evropski) objekat – da ga urade kao konkursni – ili intelektualni zadatak !?!

Pripremajući, svečanu jubilarnu (10.) godišnju Skupštinu ALIJANSE – preturio sam mnogo materija (još uvek papirnog) preko ruku i došao do jednog svoj teksta, objavljenog 1986 – koji moram da podelim sa vamauz jednu molbu !
Tekst čak nema veze sa AUA, ali ja sam ga (kao omađijan) čitao nekoliko puta.

Najlepše Vas molim, svakog pojedinačno – da mi pomognete u proceni, da li me je „uzeo pod svoje“ onaj nemac sa ružnim prezimenom – ili se priloženi tekst – bilo kome od Vas čini (uprkos vremenu u kome živimo) - kao : odgovoran, racionalan, promišljen pristup jednoj kapitalnoj planerskoj temi – kakva je „budućnost Novog Beograda“ ?

DA LI VAM SE ČINI DA BISTE I DANAS, NEKE MLAĐE ARHITEKTE – izgubljene u vremenu i prostoru – mogli da UČITE – da ovako temeljno razmišljaju – težeći učenju i razumevanju – nasuprot istrgnutim fragmentima znanja – po mračnim fijokama Wikipedije !?! Uočićete da se ovde govori o „predominaciji politike nad planerskim odlukama“ – ali sa takvim dozom uzajamnog uvažavanja – da DANAS izgleda nestvarno i vanvremenski.

Tu nema nikakvih „stranih spasilaca“ – subvencionisanih investitora. Nema domaće elite, koja poklanja BLAGOSTANJE – iako je tada (27 godina u kontinuitetu) godišnji porast BDP – bio 34,67% ! Govori se o ELITIZMU, ali elitizmu SREDNJE KLASE – kao tega socijalne i ekonomske ravoteže čitavog društva - za koju je pravljena cela Država. I naravno nema fukare „građevinskih investiotora“ – kojima je sve dozvoljeno i nikome ne polažu račune – jer su akontirali (reketom) – kabadahijsku samovolju – i razvratne realiti seanse – kako u politici – tako i na nacionalnim frekvencijama – posle večere !!! Tu niko (pogotovo nekakav nestručnjak) ne nudi NOVI LAND - MARK Beograda !?!

Moram da vam skrenem pažnju, da nisam izabrao nikakav svoj „autorski tekst“ koji bi trebalo da „ocenjujete“ – da ga „lajkujete“ – ili „hejtujete“. Radi se samo o jednom rutinskoj – „zanatskoj kompilaciji“ – kojom sam učinio uslugu svome dragom prijatelju i Učitelju. Bogdan Bogdanović je naime bio Predsednik žirija vrlo ambicioznog međunarodnog konkursa „Budućnost Novog Beograda“. Konkursni materijal je pripremao tzv. Tehnički komitet – od samih naših najvećih planerskih autoriteta – raznih specijalnosti – te „varljive“ 1986. godine.
Istovremeno na PD kursu Urbanizam (koji smo Dr.Lj.Pjanić i ja – obnovili posle 12 godina pauze na A.F.Bgd.) – odvijao se program (koji sam ja koncipirao u svojstvu Animatora nastave za II.ciklus PDK) – DEBATNI KLUB (kakvih je održano 19 – videti Arhivu A.F.) i na kojima je prodefilovalo preko 120 gostiju – najrernomiranijih Doktora i Profesora svih disciplina – u vezi sa Arhitekturom i „okoličjem“ ("područjem okoline" - što smo tada smislili) – dakle dodatnim i dodirnim – disciplinama.
U vreme isčekivanja prijava na Konkurs – dok su se postavljala pitanja – pao je termin DK PKU i ništa nije bilo logičnije – nego ga tematski posvetiti Konkursu.

Kako je Tehnički komitet vrlo detaljno elaborarirao svoje aspekte, Bogdan se uplašio – da učesnici Konkursa to neće hteti da čitaju – nego će se odmah baciti na svoje konkursno rešenje ! Istovremeno, svi Debatni klubovi su tonski snimani – pa sam ja onda (iz svog džepa) plačao najbolju daktilografkinju Canu iz Saveznog Sindikata – da tonske trake – PREKUCA !!! Imali smo dakle preopširan – potpuno transparentan – javni raspis konkursa – i „fonogram“ tematskog Debatnog kluba – sa „živim iskrama“ – koje su „ciljale neka rešenja“.

Bogdan me je zamolio, da od svega toga napravim „kratku i pitku“ kompilaciju, kao potpuno neformalan komentar Raspisu konkursa – bar za naše prijavljene učesnike. Međutim, kada sam dao text Bogdanu – tekst je (kako ćete videti) osvanuo u prvom sledećem broju „Soc.pregleda“ – tri nedelje pre predaje radova. Preveden je na sve evropske jezike i poslat – kao dodatno obrazloženje – svim prijavljenim ekipama. Bogdan je tvrdio – da je ovaj tekst – bar duplirao broj prispelih radova (?) Zaista niko nije ni sanjao da može stići 99 Radova iz celog sveta – od Argentine do Japana i od Kanade – do Australije. Autori su očito shvatili da je Novi Beograd – MODEL SVAKOG – novog (odvojenog) dela grada, visokog standarda – ali koji vapi za identitetom !?!

Dakle ponavljam – ne predstavljam vam nikakav svoj autorski tekst – samo rutinski pregled najvećeg broja podsticaja učesnicima konkursa – na najmanje prostora. Nisam izabrao ni „tehnički opis“ Rada moje ekipe (3 autora Iz Zagreba i 3 iz Beograda) – ni obrazloženje zašto smo dobili prvo priznanje posle Paola Portogezea – ni Rezime mog Magisterija – koji je nastao tako što sam izuzeo naš Rad – i ostalih 98 – temeljno i sistematski (brojnim tabelama) evaluirao – da bih formulisao „sintetičko rešenje“ pod nazivom : „ELEMENTI URBANO - TVORNOSTI NOVOG BEOGRADA“ !!! Dakle, da ponovim – nisam Vam na blogu postavio nikakv svoj autorski tekst – samo „zanatsku kompilaciju“ svih ideja u opticaju – pre predaje radova – sa ciljem što veće motivacije ekipa ! Kako vama to sada izgleda ?

Jedino što još treba da kažem onima među vama koji ste ovo dobili mejlom – je da ste Vi moji izabranici – najpre za 10. Jubilarnu Skupštinu ALIJANSE UNIKATNE ARHITEKTURE (u novembru) i da Vas zamolim da razmislite - da li biste pokušali u ovoj školskoj godini – da radite na OBUCI (svako u svojoj specijalnosti) sa 5 do 8 mlađih arhitekata – po principu Aristotelove Akademije  da : „Svaki učenik traži svoje odgovore, na svoja pitanja (ima svoju „crvenu nit“). Dovoljno dobra škola je samo ona koja mu pokaže – GDE da traži ono što ne zna.“ Dobar model je saradnja : ZEN Učitelja – i Učenika – kroz DIJALOG !

Pre Internet „eksplozije“ ovo je bio san ! Danas neki misle da je upravo ovaj Aristotelov princip – ispunio INTERNET ! Ali to je jako daleko od ZNANJA !

Ukoliko se slažete sa iznetim idejama i predlozima iz posta na blogu :
PRIZIV SAVESTI 1102 2011 - www. marinrajkovic.blogspot.com

Molim Vas da mi se javite na meil : marinrajkovic@gmail.com i da mi pripremite svoj najkraći CV i portret fotografiju – koja Vas najbolje predstavlja !

UNAPRED HVALA – NA VAŠEM VELIKOM STRPLJENJU !!!


Sociološki pregled Vol. XX. No 3 – 4 1986.                                                     
Pogledi
MARIN RAJKOVIĆ,
arhitekt, Beograd

RAZMIŠLJANJA  POVODOM  MEĐUNARODNOG  
KONKURSA   «BUDUĆNOST NOVOG BEOGRADA»

Ekonomski  kontekst

Sasvim je izvesno da je u ekonomskoj genezi Novog Beograda ključni nerazrešeni problem, bio i ostao, problem RENTE. To figu­rira u sva tri prva inicijalna teksta (osim Macurinog). Branko Bo­jović[1] u svome tekstu konstatuje da su kod nas rentni diferencijali prepušteni opštinama, jer:  «[...] Renta koja se ostvaruje u Knez Mihajlovoj ulici u Beogradu po karakteru je nacionalna, a po zahva­tu STAROGRADSKA». U takvoj situaciji, konkurentima su ostav­ljena samo dva moguća odnosa prema renti sa stanovišta politike: - pošto su stanovi potpuno komunalno opremljeni, naplatiti pune troškove uređenja, u kom slučaju se ranije ugrađena infra-struktura naplaćuje po drugi put - što je čista RENTA; - da se naplate sa­mo stvarni troškovi uređenja, što bi značilo da se korisnici nove izgradnje subvencioniraju za vrednost zatečene infra-strukture, što bi bila čista privilegija.

Na debatnom klubu[2] dr Miodrag Janić je dotakao još neke ekonomske probleme Novog Beograda. Svaki ovakav konkurs je «egzistencijalni GRČ DRUŠTVA». tvrdi dr. Janić. Projektovanje za nepoznatog korisnika i bez njegovog učešća, bilo je moguće u vreme stvarne stambene krize. Danas Beograd ima deficit 50.000 stanova, ali zato Jugoslavija ima suficit 130.000 stanova, po popisu iz 1981. godine. Novi  Beograd je, sa ekonomskog stanovišta, svojevrsni FENI, OBROVAC I MEDIJAPAN zajedno. Beograd je u Novi Beo­grad uložio kapital koji se ne vraća, a kapital se, u načelu, ulaže da bi se amortizovao i vratio. Stanarinom SIZ samo registruje SVOJ PRIHOD, umesto da propišemo jednu rentu na postojećoj infra­-strukturi, drugu bez nje, itd. «Kod nas uopšte nema zemljišne politike, a kad svi ovi radovi stignu na konkurs prvo pitanje će biti - GDE SU SAD PARE DA TO REALIZUJEMO?» - kaže dr Janić umesto zaključka.
U svome tekstu Ksenija Petovar[3] pretpostavlja da će se i u sledećem razdoblju Novi Beograd dalje razvijati novim političkim odlukama, pa u tom smislu postavlja direktno pitanje: «[...] hoće li se graditi JEFTINIJE na zatečenim, bolje opremljenim lokacijama, ili Novi Beograd kao 'elitni' treba da preuzme i deo održavanja starog grada»? 
I to je u najmanju ruku ono ekonomsko pitanje koje ni­jedna ekipa i rešenje ne bi smeli da zaobiđu, ukoliko žele da reše problem Novog Beograda.


· Ovo je deo većeg rada «O kriterjumima urbanotvornosti».
[1] Arh. Branko Bojović, «Beleške o zemljišnoj politici u Novom Beogradu», drugi inicijalni tekst konkursne podloge.
[2] IX Debatni klub poslediplomskog kursa Urbanizam: - «Rekonstrukcija novih naselja na primeru Novog Beograda», održan 27. 02. 1986. godine na Arhitektonskom fakultetu u Beogradu.
[3] K. Petovar, «Socijalni prostor Novog Beograda», prvi od četri inicijalna teksta konkursne podloge.
Socijalni kontekst

U socijalnoj sferi, primedbe Ksenije Petovar O SOCIJALNOM RASLOJAVANJU krajnje je indikativna: «Neosporno da su urba­nisti ovakvom politikom izgradnje Novog Beograda hteli da obez­bede gradsku zonu sa kvalitetnim fizičkim fondovima i raznovrsnim gradskim sadržajima, bez namere da naprave elitno naselje u soci­jalnom smislu. Nužna korelacija fizičkog okruženja i socio-profesio­nalnih obeležja korisnika, karakteristična inače za svako raslojeno društvo nije mogla biti predmetom predviđanja urbanista». O tome svedoče samo nekoliko nabačenih podataka: - preko 50% ima 15 kv m/stanovniku, a 16,5% preko 10 kv m/stanovniku; natprosečan je broj potpunih porodica; natprosečan je broj građana sa SSS, VSSS i VSS. Očito je da se radi o profesionalnoj strukturi iz do­mena administracije i usluga. Sa stanovišta društvene stratifikacije Ksenija Petovar napominje ovde distribuciju društvene moći prema populaciji, budući da se radi pretežno o zaposlenima u federalnim, republičkim i FORUMIMA federacije.
Na pomenutom Debatnom klubu, dr Sreten Vujović je dodao još neke dragocene podatke, kao što su: 87% stanova u društvenom vlasništvu; prosečna površina stana oko 58 m2; sunce, zelenilo, prostor i najskuplja tehnologija, kao što su standardizacija, prefabrikacija, tipizacija, su naveli dr. Vujovića da prokomentariše da je u POLITIČKOM GRADU - DRUŠTVENA MOĆ stvorila najviši standard za POVLASĆENE.
Jedini problem koji se ovim podacima stavlja pred konkurente je činjenica da ovaj «rajski grad» ne može sebe da izdržava, pa se kao NUŽNI ZAHTEV nameće da se mora učiniti PRODUKTIVNIM. Na koji način - to je stvar KONCEPTA RAZVOJA.

Ekološki kontekst

U ekološkoj strukturi Novog Beograda, nesumnjivu dragocenost predstavlja već pominjana zelena masa, koja u pretpostavci može biti lako poveza na i sa Velikim ratnim ostrvom i sa Rakovicom i sa Bežanijom i zemunskim zaleđem. Međutim, ono što je ostalo malo po strani u inicijalnim tekstovima, a za šta ima dovolino elemenata, je novobeogradska poljoprivredna tradicija koja još uvek nije pot­puno zaboravljena. Meni je, na primer, vrlo lako da zamislim jedan novi tip oglednih poljoprivrednih površina, koje nisu klasična pri­marna aktivnost, već posredstvom novih tehnologija, baza kvartalne biotehnološke produkcije LABORATORIJSKOG TIPA, ali takve ide­je ćemo ostaviti konkurentima uz ostalo.
Odavno je poznato da je Beograd, pa i Novi Beograd HIDROFOBI­CAN GRAD. Da je ovo nova pojava, povezana sa drastičnim zaga­đenjima voda, pri kojima se u savskoj vodi zaista za 45 minuta može razviti fotografski film, to bi imalo neko logično pokriće. Me­đutim, opšte je poznato da je Beograd svojim rekama davno okrenuo leđa i uvek se planerski ponašao kao da ne poseduje edensku dispoziciju sa ušćem dve moćne reke. Možda je ovaj konkurs prilika da se i tu učini radikalni rez u gradskoj politici, pa da se konačno u ekologiju unese malo ekonomije. Mislim da se od konkurenata svakako očekuju određene ekonomsko-ekološke sugestije koje bi bar pokušale da razreše pitanja EKSTERNALIJA – dakle: ko, kome, u kom stepenu i «po koju cenu» zagađuje sredinu. Možda nije nerealno očekivati ni sugestije konkretne raspodele eksternih troš­kova u radu koji se uopšte bavi ekonomkim bićem svoga zamišlje­nog grada na Novom Beogradu i pretpostavkama njegovog budućeg RAZVOJA.

Saobraćajni kontekst 

U saobraćajnom sistemu Novog Beograda, zaista je centralna pri­medba u PREDIMENZIONIRANOSTI. U tom smislu stoji ocena prof. D. Mladenovića o uzajamnoj blizini bulevara velikih profila i maloj dubini blokova. Dr M. Perović[1] navodi i podatak da je na Novom Beogradu - 87,5% individualnog automobilskog saobraćaja U TRANZITU, dok je recimo u «krugu dvojke» u Starom gradu taj procenat 40%, dok se 60% odnosi na «stanare» u ovom krugu. I zaista, ko je ikada pokušao pešice da pređe Novi Beograd u prav­cu sever - jug, shvatio je da se auto-put zaista pojavljuje kao «nepremostivi klanac» u strukturi Novog Beograda. Sa druge strane, još je žalosnije što i vozači na auto-putu, ako žele u Novi Beograd, imaju sličan osećaj da se sa auto-puta ne može «sići», pogotovu ne «tamo gde si hteo» - U tom smislu je izvesno da je nužna saobraćaj­na «reorganizacija» Novog Beograda, prevashodno recimo OBILAZ­NICOM u širem regionalnom krugu, što bi omogućilo da se auto­- putu, kako to kažu saobraćajci, «skine rang» i da postane BRZA GRADSKA ULICA.

Leonid Lenarčić[2] daje još neke interesantne sugestije za razrešavanje saobraćaja Novog Beograda, «Primarni i magistralni pravci beo­gradske saobraćajne mreže se u centralnom delu Novog Beograda koncentrišu [...]» - smatra Lenarčić – «[...] Nedostaje stanica međugradskog i prigradskog AUTOBUSKOG saobraćaja, aerodromskog saobraćaja itd. Formiranjem ovakvog saobraćajnog terminala, plani­rani centralni potez SIV-Ž. stanica ne bi bio  «slepo crevo», već SAOBRACAJNI ZGLOB - stecište jugozapadnog kvadranta beo­gradske saobraćajne mreže. Po Lenarčiću PEŠACKI SAOBRAĆAJ uopšte nije regulisan, niti funkcioniše, distance od po 600 metara između semafosiziranih raskrsnica i «ortogonalno slepilo» saobra­ćaja pešaka su nedopustivi. U centralnoj zoni Lenarčić se zalaže za PARALELNI i DIJAGONALNI pešački saobraćaj koji prati osnovne tokove, a ne slepu matricu.


[1] Miloš Petrović, Iskustva prošlosti, Zavod za planiranjerazvoja grada Beograda, Beograd 1985.
[2] L. Lenarčić, «Urbomorfološka analiza centralnog dela Novog Beograda [...]», inicijalni tekst u raspisu konkursa.





Нема коментара:

Постави коментар